Priča o ratniku i djevojkama koje je zarobio Boko Haram
Najkompleksniji je lik terorista Michaela, Amerikanca razapetog između domovine i svojih arapskih korijena
Jednokratna Historyjeva miniserija bavi se šestoricom elitnih američkih ratnika iz Navy SEAL tima. Kada njihova bivšeg zapovjednika Ripa, koji je skinuo uniformu i postao privatni zaštitar, u Nigeriji zajedno s cijelim razredom djevojčica otme Boko Haram, njegovi bivši kolege krenu u misiju spašavanja. To je otprilike priča serije koja se prikazuje na HBO-u, a preostale su još dvije od ukupno osam epizoda. Rasplet se nazire, ali će neka pitanja vjerojatno ostati otvorena. Poput onoga jesu li kolateralne žrtve opravdane u ratu protiv terorizma. Naime, već u prvoj epizodi zapovjednik Rip tijekom akcije u kojoj SEAL-ovci traže vođu talibana Muttaqija hladnokrvno ubije mladog Amerikanca arapskog podrijetla koji im se predao. Brata ubijenoga, Michaela Nasryja, SEAL-ovci poštede, a on ne prestaje sanjati Ripovo lice.
Seksualno iživljavanje
No Rip nekoliko godina poslije postaje taocem Boko Harama. Nasry je povezan s bogatim Muttaqijem i pokušava od Boko Harama ishoditi primopredaju Ripa kako bi mu se osvetio, no Boko Haram traži 10 milijuna dolara... Kad je Boko Haram prije nekoliko godina zarobio 200 nigerijskih djevojčica, bio je to zločin koji je šokirao svijet, a scenaristi su očito htjeli podsjetiti na taj događaj. Surovost afričkih terorista koji se skrivaju u gustim nigerijskim šumama teško je shvatljiva, oni i najmlađe djevojčice smatraju nevjernicama i seksualno se iživljavaju nad njima. I tu serija dobro funkcionira. No lošije funkcionira u trenutku kada zarobljena učiteljica Na’omi u zatvoru počne moralizirati Ripu. Otvaranje filozofskog rivaliteta u situaciji kada teroristi svakodnevno iz ćelija izvlače djevojčice i odvode ih na silovanje, a ostalim zarobljenicima odrubljuju šake i strijeljaju ih, pomalo je apsurdno. Serija nastoji prikazati i svakodnevni život ratnika. Oženjeni ili rastavljeni, furaju se na klunijevsku bradu, uglavnom su polupijani, s bocom malog piva u ruci, i raspravljaju o ničemu: to je hrpa ispraznih tinejdžerskih dijaloga, s povremenim prisjećanjem na ratne bitke.
Ljudskost ratnika
Jasno je da je intencija bila prikazati ljudskost američkih ratnika, sa svim slabostima i dvojbama, ali strpati ih u prostor koji je primjereniji seriji Djevojke s Beverly Hillsa pogrešna je odluka. U suštini ne uspijevamo solidarizirati se s njihovim dramama jer su to sve likovi koje znamo iz prijašnjih ratnih filmova: grubi, pošteni Amerikanci koji mrmljaju sebi u bradu i kojima bismo morali oprostiti i kad ubiju, kao Rip na početku serije. Jedini kompleksan lik ustvari je negativac Nasry koji je razapet između krivnje zbog bratove smrti, mržnje prema domovini Americi i ljubavi prema arapskim korijenima. Na kraju šeste epizode s njim se događa obrat što je i najintrigantniji detalj serije. Serija “Šest” ima dva dijela: bolji se bavi terorizmom i propitkivanjem uloge američkih ratnika u tuđim zemljama i odvija se u pustinjama Bliskog istoka i nigerijskim šumama, i lošiji koji se odvija u Americi. Stoga dvije preostale epizode mogu popraviti, ali i pokvariti dojam.
Scenaristi se nisu poigrali likovima, već su išli na iskušanu formu da su to grubi, ali pošteni Amerikanci