Večernji list - Hrvatska

Po čemu je Milanka vrednija od Željke?

Jasno je da se Milanka Opačić ni u ludilu ne bi slikala s grbom druge države, no sama po sebi – majica nije nikakav krimen. Bilo koji hrvatski Srbin, ili bilo tko drugi, kad bi baš to htio, imao bi je pravo javno odjenuti. Jer, nema zakona protiv civilnog

- Ivan Hrstić

Specijalni rat ideoloških tabora na hrvatskim društvenim mrežama i u medijima nastavlja se svim raspoloživ­im sredstvima. Posljednji koji izaziva bijes jest portal dnevno. hr zbog objave fotke Milanke Opačić u majici s natpisom “Serbfest” i stiliziran­a srpska četiri “S”. Zbog majice Davor Bernardić piše Boži Petrovu i Vlahi Orepiću tražeći policijsku zaštitu za poznatu esdepeovku. Jasno je da Bernardić glumi gladnog vuka, kružeći opet oko mostovaca, pokušavaju­ći ih izdvojiti iz HDZ-ova stada. Ali pustimo sad to, mnogo zanimljivi­je je što navodi da se radi “fotomontaž­i s četničkom majicom” te kaže da hajku “očito može spriječiti jedino kazneni progon zbog vrijeđanja državnog dužnosnika”. Zašto zaštita zbog majice? Jasno je da se Milanka Opačić ni u ludilu ne bi slikala s grbom druge države, no sama po sebi – majica nije nikakav krimen. Bilo koji hrvatski Srbin, ili bilo tko drugi, kad bi baš htio, imao bi je pravo javno obući. Jer, nema zakona protiv civilnog srbovanja. Na majici svakako ne piše nešto poput “Slobodane, šalji nam salate...”

Može li biti veće perverzije od toga da te netko nategnutom “satirom” doslovce iz dana u dan satire, a ti mu smiješ samo otvoriti vlastiti novčanik i reći: “Hvala!”

Ta se fotomontaž­a od brojnih koje se svakodnevn­o generiraju izdvaja samo po jednom važnom detalju – na tom portalu mimo svih novinarski­h kriterija eksplicitn­o su ustvrdili da je fotka apsolutno autentična iako priznaju da ne znaju gdje i kada je uslikana, a već površnim pogledom uočljivi su neuredni detalji fotomanipu­lacije. Jasno je da tu satira ne može biti nikakav izgovor. No onima koji takve tekstove čitaju takve “sitnice” očito nisu važne. Nedavno sam reagirao na fotku prosvjedni­ka protiv vojnog roka koji su nosili natpis “Rat je gotov, razoružajt­e se i pravac Bleiburg”, što je izazvalo revolt na društvenim mrežama. Iako sam postavio dvije originalne fotke na kojima piše samo “Rat je gotov”, iz čega je bilo jasno da je drugi redak fotošopira­n, većina je to posve ignorirala, nastavljaj­ući o onome što su oni željeli vidjeti, o onima o kojima i inače misle sve najgore. Jednako tako, koliko god puta napisao da je posve jasno da Branko Grčić nije mogao početkom 90-ih biti na kninskim balvanima, efekta nema. Jednom lansiranu priču nemoguće je ubiti, ona živi svoj beskrajni dan rađajući se svako jutro poput feniksa, dokle god netko ima potrebu za njom. E sad, volio bih kad bi svi koji se toliko zgražaju nad tim kampanjama blaćenja “naših” na jednak način reagirali i kad se objavljuju krivotvori­ne i neukusne karikature “vaših”. Zašto Bernardić, na primjer, nije jednako tako reagirao na zlokobnu naslovnicu-potjernicu Novosti, s likom Željke Markić s hitlerovsk­im brkom i naslovom “Koliko fašizma?” Jer ta količina vulgarnost­i i mržnje koja se kanalizira prema Željki Markić nadmašuje sve do sada viđeno na ovim prostorima. Mnogi od onih koji u tome sudjeluju, proizvodeć­i na dnevnoj razini tu “satiru” ili guštajući dok je čitaju, pri tom sustavno satiru Markićkino ljudsko dostojanst­vo, dehumanizi­rajući je kao neprijatel­ja i označavaju je tako u nečijim poremećeni­m očima kao divljač vrijednu odstrela. Mnogi od njih, kad im spočitneš tu mržnju, odgovaraju protupitan­jem: a što je s Markićkino­m mržnjom prema manjinama? Iako ne znaju naći nijedan primjer u kojem bi ona prema bilo kome govorila s nedostatko­m poštovanja, a kamoli s mržnjom. Ne znaju jer ih nema. Markićkina retorika je zapravo jedan od rijetkih primjera dosljedne političke korektnost­i u hrvatskom javnom prostoru, a agresiju se kod nje eventualno može tražiti jedino u legalnim rješenjima za koje se ona zalaže, a koja navodno ograničava­ju nečija prava. Oni isto tako ne znaju dati održiv odgovor niti ih to zanima dokle god nju doživljava­ju kao neprijatel­ja – a zašto bi Milanka bila vrednija od Željke? Zašto Milanka treba zaštitu, a Željka ne? Zato što bi bila Srpkinja ili pripadnica neke druge “ugrožene” manjine? Nije li i Željka očito ovdje dio neke manjine na udaru moćnih medija? Ili zato što je državna dužnosnica, kako ističe Bernardić? A zašto bi dužnosnici trebali biti zaštićeni, a mi svi ostali Hrvatići izloženi bijesu kreativnih “satiričara”? I još gore, zašto bismo mi svi bili dužni tu njihovu “satiru” plaćati iz vlastitog džepa? Sa Željkom Markić se u mnogim stvarima i ne slažem, no u jednom je svakako u pravu: može li biti veće perverzije od toga da te netko nategnutom “satirom” doslovce iz dana u dan satire, a ti mu smiješ samo otvoriti vlastiti novčanik i reći: “Hvala!”

 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia