Želite li najboljeg trenera, uzmite onog koji je kao igrač bio defenzivni vezni
U igračkoj karijeri nedostatak talenta nadoknađuju taktikom, a to im koristi kada postanu treneri, kaže Jurčić
Od naših trenera defenzivni vezni bili su Kovač, Mamić, Jurić, Jurčić, a od svjetskih velikana tu su poziciju igrali Conte, Guardiola, Simeone... Osim što su trenutačno najbolji treneri na svijetu, znate li što je još zajedničko Diegu Simeoneu (Atletico Madrid), Antoniju Conteu (Chelsea), Pepu Guardioli (Manchester City), Carlu Ancelottiju (Bayern) i Didieru Deschampsu (Francuska)? Zajedničko im je da su tijekom igračke karijere sva petorica bila defenzivni veznjaci.
Najčešće su bili kapetani
I među hrvatskim trenerima potvrdilo se pravilo da su defenzivni vezni predodređeni da budu treneri. Primjera je mnogo – defenzivni vezni bili su Niko Kovač, Zoran Mamić, Ivan Jurić, Krunoslav Jurčić..., a i jedan od najvećih hrvatskih trenera svih vremena, Tomislav Ivić, tijekom karijere u Splitu i Hajduku igrao je na poziciji defenzivnog veznog. – Više je razloga zašto su defenzivni vezni najuspješniji kao treneri. Prvi je da igraju na takvoj poziciji da imaju odličan pregled igre te da većina suigrača igra ispred njih. Drugi razlog je što defenzivni vezni taktički najviše sudjeluju u igri. Treći razlog je radna, to jest trkačka i taktička uloga defenzivnog veznog, koji zbog toga puno više moraju razmišljati o taktici nego, primjerice, napadači ili ofenzivni vezni – objašnjava naš trener Krunoslav Jurčić koji je tijekom cijele igračke karijere bio defenzivni vezni. – Defenzivni vezni zbog pozicije imaju najbolji pregled igre pa im je to prednost kada postanu treneri. Oni upravljaju igrom s najodgovornije pozicije u momčadi, pa su vrlo često i kapetani, vođe na terenu – rekao je iskusni trener Stanko Poklepović. I doista, Simeone, Guardiola, Conte, Ancelotti..., svi su oni tijekom karijere bili kapetani u svojim momčadima.
Hrvatska golmanska škola
Zanimljivo, ni u jednom izboru dvadesetorice najboljih nogometaša svih vremena nema defenzivnog veznog. Tu su najčešće napadači (Pele, Messi, Di Stefano, Eusebio, Ronaldo), ofenzivni vezni (Zinedine Zidane, Johan Cruijff, Michel Platini), poneki stoper poput Franza Beckenbauera, čak i vratari poput Dina Zoffa i Leva Jašina, no ni u jednom izboru nema defenzivnog veznog. – Iskreno, od najboljih defenzivnih veznih tijekom povijesti nitko veliku karijeru nije napravio zbog toga što je bio ekstra talentiran. No taj nedostatak kompenzirali su taktičkom disciplinom, time što su puno više razmišljali kao igrači, što su bolje od ostalih surađivali s trenerom i primjenjivali njegove taktičke zamisli. Defenzivni vezni tijekom igre uvijek mora više razmišljati nego napadač ili ofenzivni vezni, koji se oslanjaju na vlastitu tehniku i kreaciju. E, a kada si tijekom igračke karijere prisiljen puno više promišljati o taktici, onda ti je to prednost poslije u trenerskom poslu – objasnio je Jurčić zašto su statistički najbolji treneri svijeta defenzivni vezni. – Znam to najbolje po svojem primjeru. Kao igrač imao sam neke lošije fizičke karakteristike, no nadoknadio sam to tako što sam bolje razumio taktiku, što sam više surađivao s trenerom. A to
mi je kasnije sigurno pomoglo u trenerskom poslu – dodao je Jurčić. Nakon defenzivnih veznih najviše je trenera koji su kao igrači bili stoperi. Posljednji hrvatski primjeri toga su Slaven Bilić (West Ham) i Igor Tudor (Galatasaray). Među 30-ak najboljih trenera svijeta trenutačno nema nijednog bivšeg napadača. Zašto je to tako? – Napadači su često egoistični, što je poželjna karakteristika tijekom karijere, no ne i trenerske. U globalu, napadači su neosporno talentiraniji od defenzivnih veznih pa zbog toga tijekom karijere puno manje moraju razmišljati o taktici – smatra Jurčić. – Vrhunski napadači završavaju igru, a ne stvaraju je kao, primjerice, vezni igrači. Napadači su individualci – dodao je Poklepović. Ako defenzivni vezni imaju sjajan pregled igre, onda bi još bolji treneri trebali biti golmani jer oni ispred sebe imaju svih 10 suigrača. No, prema statistikama, malo je golmana koji su kasnije bili odlični treneri. Jedan od njih je sigurno Dino Zoff. Trenutačno jedini bivši golman koji radi u ozbiljnijem klubu jest Michel Preud’homme u Club Bruggeu. – Čudno da ih nema više, jer vratari imaju sjajan pregled igre, u većini utakmice mirno mogu promatrati događanja na terenu – rekao je Poklepović. Za razliku od Europe, u Hrvatskoj su mnogi bivši golmani bili odlični treneri. Primjerice legendarni Luka Kaliterna, pa Ivan Katalinić, Tomo Ivković, Marijan Vlak, Dražen Ladić... Zanimljivo, hrvatska A reprezentacija dosad je imala 12 izbornika, ali nijednog bivšeg golmana. A među njima samo je jedan bio klasičan zadnji vezni. To je Niko Kovač, koji je trenutačno veliki trenerski hit u Njemačkoj. Prekjučer je ušao u polufinale kupa, što je prvi takav doseg za Eintracht nakon 10 godina. A Kovač je na najboljem putu da završi u top 5 Bundeslige, što bi bio najbolji rezultat Eintrachta u posljednje 23 godine.
Matthäus hvali Kovača
Nedavno je Kovača jako hvalila i legenda njemačkog nogometa Lothar Matthäus, i to baš na temu pozicije koju je imao kao igrač. – Kovač jako dobro razumije nogomet, kao uostalom i gotovo svi koji su bili defenzivni vezni u igračkoj karijeri. Nastavi li se ovako razvijati, jednog bi dana Kovač mogao postati i trener Bayerna – napisao je u svojoj kolumni u Bildu Lothar Matthäus.
Nakon defenzivnih veznih najviše je trenera koji su kao igrači bili stoperi Među 30-ak najboljih trenera svijeta sada nema nijednog bivšeg napadača