Dejan Aćimović
HAVC je svih pet puta odbio Anku. Puno sam živaca i zdravlja izgubio
Nije im bilo bitno što u filmu imamo Cantonu i što ekraniziramo sjajan dječji roman Mate Lovraka
HAVC nas je svih pet puta odbio. Da sam znao što nas čeka, sumnjam da bih se upuštao u ovaj projekt
UHrvatski filmski glumac i redatelj Dejan Aćimović ne skriva sreću zbog reakcija na svoj prvi dječji film ‘Anka’, ali ni ogorčenje kako se prema njegovu filmu ponio HAVC
pravo je minuloga tjedna počelo službeno prikazivanje filma “Anka”. Uradak Dejana Aćimovića privukao je pozornost još prije jer jednu od glavnih uloga tumači proslavljeni nogometaš, globalna zvijezda Eric Cantona. Tako je i Cantonin dolazak na pretpremijerno prikazivanje u Zagrebu izazvalo rijetko viđenu pozornost. No, bilo bi pogrešno reći da razloge zbog kojih treba pogledati film treba tražiti isključivo u nastupu nekadašnje zvijezde Manchester Uniteda. Nedvojbeno, Anka je uspjela. Ne sjećam se u skorije vrijeme da je neki domaći film privukao toliki broj poznatih osoba na svoju premijeru. Pogotovo je zanimljivo što je to dječji film. Jako mi je drago da vlada takvo mišljenje. Sve dosadašnje reakcije djece na film jako su dobre, a koliko vidim i stariji ga odlično prihvaćaju, što je za film odlično. Čak i ta premijerna publika, koja dosta puta zna biti hladna, emotivno je reagirala na film. Moja je ideja i bila da Anka bude bajka za djecu i odrasle i da se roditelji ne dosađuju kada dovedu djecu u kino, nego da i oni uživaju gledajući film. Kako sada stvari stoje, mislim da smo u tome i uspjeli i nadam se da će publika ići u kino i da će film biti gledan. Kako to da ste se odlučili baš na tako nešto? Vjerujem da dio odgovora leži i u činjenici da za djecu već dugo nešto ozbiljno nije snimano, čak ni kakva serija. Nije baš da se u zadnje vrijeme nije radilo dječjih filmova, tu je drugi problem, nije ih rađeno koliko bi trebalo. Svaka ozbiljnija kinematografija u jednoj godini napravi najmanje nekoliko dječjih filmova. Mi smo malo manja kinematografija pa, kad bi se snimio barem jedan godišnje, bilo bi jako dobro. Posebno je problematična situacija s nacionalnom televizijom. Tamo se već dugo ne snima ništa dječje, a ta je televizija bila tvornica dječjih filmova i TV serija. Ja sam kao dijete imao sreću da sam mogao gledati predivne dječje filmove i TV serije koje su mi obilježile djetinjstvo. I danas, nakon 35 godina, sjećam se replika iz “Vlaka u snijegu” ili “Družbe Pere Kvržice”. Svakako, mnogi su na premijeru došli kako bi vidjeli Erica Cantonu. Jeste li očekivali da će Cantona privući baš ovoliku pozornost? Još važnije, jeste li se bojali kako će odglumiti prije nego što ste počeli snimati? Iz ovog rakursa to mi se čak čini riskantnim potezom s obzirom na to da nije bilo moguće znati kako će se snaći