Lana Barić Supruga sam prvi put spazila na televiziji i pomislila: znam ga iz prošlog života
Glumica nema političkih ambicija jer nije vidjela da je iz politike netko izašao pročišćen, no ne bi imala ništa protiv da postane prva dama
Glumica Lana Barić (37) ne krije da joj je bilo teško ući u kožu Helene, majke koja zlostavlja svoje dijete. Ona je jedna od zvijezda filma “Trampolin” redateljice Katarine Zrinke Matijević koji u kina dolazi idućeg tjedna. Nagrađivana glumica, koja već radi na novim projektima, osim na novi film, osvrnula se na stanje u domaćoj kinematografiji, ali i planira li se aktivnije uključiti u politiku kao njezin suprug, povjesničar Dragan Markovina.
Od 9. ožujka u kinima će se početi prikazivati film “Trampolin” u kojem glumite uspješnu ženu koja iza zatvorenih vrata zlostavlja svoje dijete. Kako ste se pripremali za ulogu?
Od početka sam sudjelovala u projektu, od ranih verzija scenarija. Godinama sam razgovarala sa Zrinkom o “Trampolinu” i Heleni, često smo se sastajale, diskutirale. Sudjelovala sam i u audiciji na kojoj se birala djevojčica, a snimale smo i pilot, odnosno u sklopu razvoja projekta snimile smo nekoliko scena i prije samog početka snimanja filma pa sam u projekt ušla sigurna kada je o pripremama riječ. Naknadno smo još imali i probe pa na početku snimanja nije bilo nikakvih nejasnoća.
I sami ste majka, koliko vam je bilo teško unijeti se u takav lik?
Bilo mi je teško razumjeti kako zdravstveni djelatnik, netko čija je profesija liječiti i pomagati ljudima, može udariti dijete metlom po leđima. Pritom, dakle, govorimo o iznimno inteligentnoj osobi s materijalnom stabilnošću, ali očitim psihičkim teškoćama. Nisam je htjela osuđivati, ali u početku sam to činila. Međutim, ona je nesretna žena kojoj treba ta ista medicinska pomoć. Jesam, imala sam otpor prema liku.
Je li istina da ste u jednom trenutku željeli i odustati od projekta?
Da, htjela sam odustati. Previše sam lošeg mislila o svom liku i to nije bilo fer. Mislila sam: ako to ne nadiđem, nije u redu da ostanem u projektu. Zrinka me odgovorila, a i promijenila sam perspektivu. Takav je način razmišljanja, da se razumijemo, pomalo amaterski, ali meni je to sve bilo previše stresno pa sam mislila da trebam otići. Drago mi je što sam ostala.
Mladoj glumici Franki Mikolaci glumili ste mamu i u predstavi “Potop”. Je li zbog toga bilo lakše zajedno glumiti u “Trampolinu”?
Bilo mi je lako jer je Franka iznimno talentirana. Jako je darovita, a nije pretjerano zainteresirana za glumu i uopće ne ide u dramsku grupu. Svira violinu. U
predstavi “Potop” odlično se družimo već treću sezonu. Baš smo je nekidan igrali, prije desetak dana gostovali smo u Šibeniku, mnogo smo putovali s “Potopom”. Taj odnos na filmu nismo previše ozbiljno shvaćale, iako je filmski set težak i profesionalnom glumcu, a kamoli djetetu. No ona je bila fantastična.
Koliko vam je važno raditi na projektima (film, kazalište...) koji imaju dublju društvenu poruku?
Jako mi je važno raditi bitne tvari, projekte koji su dobri, koji vrijede. Zato se i bavim ovim poslom.
Što vas je potaknulo da podržite inicijativu “Puk’o nam je film”?
Pravda. Sve što se događa HAVC-u i Hrvoju Hribaru jako je nepravedno. Optužbe za kriminal bez ijednog dokaza, a to je jedna od rijetkih industrija koja postoji u državi, a donosi profit. Međunarodne uspjehe koji im toliko bodu oči da i ne spominjem. Osim što je to borba za slobodno umjetničko izražavanje bez političke kontrole, koja se pokušava uvesti u sve društvene segmente, to je borba za zrak. U zemlji vlada atmosfera nasilja, javnog linča, kršenja ljudskih sloboda i prava pa ne preostaje ništa drugo osim aktivne borbe za sebe, za druge, pogotovo za svoju djecu.
Očekujete li da će se uskoro pronaći rješenje?
Nepovjerljiva sam prema svemu i nakon sastanka s premijerom Andrejem Plenkovićem. Ako Vlada smatra da sustav treba sačuvati onakvim kakav je i bio u vrijeme Hribara i ako treba korigirati članak 9. Zakona o audiovizualnim djelatnostima, odnosno izglasati novi zakon u kojem će nedvojbeno stajati da Ministarstvo kulture ne odobrava troškove za filmsku proizvodnju, jer bi to značilo političku kontrolu, a to je protuustavno, zašto odjednom takav nalaz Državne revizije ako to nikada dosad nije bilo sporno niti su revizije samog Ministarstva kulture ikada otkrile bilo što sporno u poslovanju s HAVC-om. Ova je revizija evidentno ideološki instruirana, počeli su pritisci izvana i Plenković je obećao što je obećao. Živi bili pa vidjeli. Ovoj Vladi ne vjerujem, ali u nadi je spas, u Vladi sigurno ne.
Vaš je suprug na čelu Nove ljevice. Je li se s vama savjetovao o osnivanju stranke i ulasku u politiku? Podupirete li ga u svemu?
Draganova odluka pokazala se kao logičan slijed jer mu se pozicija novinara i aktivista učinila previše pasivnom u odnosu na vremena koja su došla i Mordor u kojem živimo. Moj je djed bio u predsjedništvu bivše države, a odrasla sam kod bake pa mi je ta dinamika dobro poznata. Takav život nije lak, utječe na cijelu obitelj, ali to je njegova potreba i strast i to mu se ne može osporiti. Slijede lokalni izbori i njegova kandidatura za gradonačelnika. Nadam se da će ljudi napraviti pametan izbor i glasati za Dragana kako bi Split konačno prodisao. Ja čekam predsjedničke izbore. Cilj mi je biti Jakov Kitarović.
Imate li vi političkih ambicija?
Ma kakvi. Nisam vidjela nikoga tko je ušao u politiku i nakon nekoliko godina izišao iz nje osvježen, pročišćen i uzdignuta duha. U medijima vidim samo podbuhla lica, nabujale korpuse i jako umorne ljude. A sadašnja Vlada koja “gradi” destrukcijom i dekonstrukcijom, to mi je vrhunac.
Kada ste znali da je Dragan onaj pravi?
Kad je gostovao u emisiji Aleksandra Stankovića. Tamo sam ga prvi put vidjela i pomislila: tko je ovaj, ovoga znam iz prošlog života.
Kako ste proslavili prvu godišnjicu braka?
Putovanjem s Trešnjevke u centar grada na ručak u restoran koji prima pse jer naš ludi pas uništava kuću kad je sam pa ga više ne ostavljamo samog.
Prošle ste godine rekli: “Da nemam obitelj, vjerojatno bih radila 24 sata”. Koliko vremena zbog obveza stignete provoditi s kćeri? Kako izgleda vaše druženje?
Ova mi je sezona mnogo lakša od prethodne, iako me tek čeka veliki posao, pa sam imala dosta vremena da dođem k sebi, da budem kod kuće sa svojima, i to mi je bilo divno. Mirej voli kad aktivno provodimo vrijeme pa smo uvijek negdje iako je to uz školski ritam malo teže. Često smo po kazalištima, kinima, na druženjima s prijateljima, a s radošću dočekujemo proljeće kako bismo proširile radijus kretanja i na eksterijer.
Redovito idete na dječje predstave, pokazuje li Mirej interes za glumu ili joj je balet trenutačno najveća ljubav, kao prije pola godine?
Ne, shvatila je da joj se balet ne sviđa, kao što sam i pretpostavila da će biti, previše je tu pravila za nju, od osnovnih poput skupljene kose, što nikako ne voli, do oblačenja hulahupki na treningu jer ih ne može smisliti i nije ih nosila cijelu zimu. Dakle, do baleta kao takvog još nismo ni došli, a već ne valja. Ali zanima je gluma i mislim da joj dosta dobro ide. Vidjet ćemo.
Kako će vam izgledati sljedeći mjeseci?
Radim novu predstavu u Hrvatskom narodnom kazalištu, Čehovljeva “Ivanova”, i dolazi nam Eimuntas Nekrošius, što je otprilike kao da snimaš film koji režira Martin Scorsese. Nadam se da neće biti naporan, to je najgore. Gledaš nečiji film ili predstavu i jako ti se svide, a onda upoznaš čovjeka i skužiš da je očajna osoba. Odmah su mi i ti filmovi i te predstave užasni. Bolje ne znati. Nadam se da neće biti tako. Poslije me čeka nekoliko filmskih projekata, među ostalim film “Tereza” po mom scenariju koji će u Splitu režirati Danilo Šerbedžija. Dosta je bilo odmora.
O ULOZI U “TRAMPOLINU”: Htjela sam odustati od uloge jer nisam mogla shvatiti kako jedna liječnica može zlostavljati svoje dijete LANA BARIĆ glumica