Nacisti su detonirali A bombu

Nikada nisu uspjeli razviti tehnologiju za masovnu proizvodnju, ali postojali su svjedoci eksplozije

Njemački je testni pilot svjedočio o oblaku u obliku gljive, o električnim smetnjama koje su onemogućile radiovezu... Njemački je tjednik Bild došao u posjed nedavno deklasificiranog dokumenta iz američkog Nacionalnog arhiva smještenog u Washingtonu. Dokument oznake APO 696 sadrži detaljno istraživanje o tome koliko su daleko nacistički znanstvenici došli u razvoju atomske bombe. Riječ je o sveobuhvatnoj dokumentaciji koja je datirana između 1944. i 1947. godine, a na kojoj su radili brojni američki i britanski obavještajci, no koja je poslije dopunjena i svjedočanstvima četiriju njemačkih stručnjaka, među kojima su dva fizikalna kemičara, jedan kemičar te raketni ekspert. Dokumenti potvrđuju ono što već znamo, kako Hitler nije uspio u svojem naumu da napravi atomsku bombu, no otkrivaju i nešto što se do sada nije znalo, a to je da je njegova ekipa znanstvenika tome došla jako blizu. Odnosno, da su izveli i jednu uspješnu detonaciju. Nedaleko od grada Lübecka na istoku Njemačke aktivirali su 1944. godine jednostavnu napravu, a nepobitan dokaz te detonacije dokumentirana je izjava njemačkog testnog pilota i stručnjaka za rakete Hansa Zinssera, koji je iz zraka pratio eksploziju.

Kao da se pojavila munja

U svojem iskazu Zinsser opisuje kako se tog dana 1944. godine u svojem avionu nalazio 12 do 15 kilometara od atomske testne postaje pokraj mjesta Ludwigslusta, južno od Lübecka. Opisao je gljivoliki oblak koji se razvijao na visini od sedam tisuća metara iznad mjesta detonacije. Električne smetnje onemogućili su mu radiokomunikaciju kao da se negdje pojavila munja. Njegova je procjena govorila o oblaku širokom devet kilometara, u kojem su se pojavljivale čudne boje, a nakon njih je slijedio udar koji je mu je zanio zrakoplov. Navodi kako je nakon njega poletio i drugi pilot koji je opisao sličan fenomen. Prema nekim drugim arhivskim dokumentima, talijanski je dopisnik Luigi Romersa također pratio istu eksploziju samo s tla. Njega je na mjesto detonacije poslao sam Mussolini kako bi se osvjedočio o snazi novog oružja i o tome ga izvijestio. Luigi Romersa, koji je preminuo 2007., više je puta nakon rata svjedočio za različite medije o onome što je tada vidio. U nedavno deklasificiranoj dokumentaciji nalazi se i podatak o sastanku održanom kod Hitlera u Berlinu 1943. Na tom je sastanku bio, uz brojne znanstvenike, prisutan i Albert Speer, a događaj se vodio kao “atomski susret”. Saveznici ni ovdje ne odustaju od tvrdnje kako nacisti nikada nisu uspjeli provesti lančanu reakciju kojom bi izazvali nuklearnu eksploziju, no za detonaciju kod Lübecka ne nude nikakvo objašnjenje. Sve to stoji u medijskim izvješćima o nedavno deklasificiranim dokumentima.

Samo desetak znanstvenika

Spomenuti Romersa je, dakle, do kraja života tvrdio kako je vidio detonaciju nečega što su nacisti zvali “dezintegracijskom bombom”. Na tom putu na koji ga je poslao Mussolini upoznao je i Hitlera i Goebbelsa, iznutra vidio zloglasnu bazu u Peenemundeu, a na kraju i samu detonaciju. Samo, on opisuje bunker na otoku Rügenu oko 240 km sjeveroistočno od Lübecka. I on u svojim iskazima opisuje događaj slično kao i Zinsser, pa se danas ipak čini kako u svemu nečega ima. Navodno nacisti nikada nisu uspjeli razviti tehnologiju za serijsku proizvodnju nuklearnih bombi. Adolf Hitler htio je atomske bojne glave pričvrstiti na rakete V2 koje su u to vrijeme još padale po Londonu. Kontroverznu knjigu imena “Hitlerova bomba” napisao je njemački povjesničar Rainer Karlsch. On tamo tvrdi kako su uspješni pokusi bili izvedeni nešto južnije od Lübecka, u pokrajini Tiringiji, kao i na Baltičkom moru. Kako on tvrdi, na atomskom oružju radile su dvije skupine znanstvenika, jedna je radila na taktičkom nuklearnom naoružanju, a druga na prljavim bombama kojima je trebalo biti zaustavljeno sovjetsko napredovanje. Karlschova je knjiga odbacivana kao nerelevantna zbog njegova lošeg znanja fizike i mjerenja radijacije na navodnim mjestima detonacije koja su neovisna istraživanja opovrgnula. Na kraju, Amerikanci su na izradi atomske bombe angažirali 125.000 ljudi, a nacisti tek nekoliko desetaka znanstvenika. Pobjednika znamo.

Od 1944. do 1947. saveznički obavještajci istraživali su njemačku atomsku bombu Jednostavnu napravu Nijemci su isprobali 1944., ali mnogi i dalje tvrde da je to nemoguće

240 km od Lübecka Luigi Romers je do smrti 2007. tvrdio da ga je Mussolini poslao da se osvjedoči o snazi novog oružja i da je bi u bunkeru na otoku Rügenu

Hitler je još 1943. u Berlinu održao sastanak koji se vodio kao “atomski susret”