Večernji list - Hrvatska

Uza sve žive, iscrpljeni građani moraju hraniti i kosture iz ormara

Ako se i jedna afera (pljačka) spriječi raščišćava­njem traume iz djetinjstv­a obnašatelj­a javne dužnosti, bit će to velik korak u prevenciji

- Ivica Beti

Kad bi se organizira­o izbor za najaferu Hrvatske, za koju biste glasali? Fimi media? Remorker? Kamioni? Maestro? Ina – Mol? Hypo banka? Spice? Brodosplit? HAC? HEP – Dioki? Lex Perković? Lex Vlahušić? Planinska? Dnevnice? Sve su hrvatske afere slične, svaka ima u sebi nekog nes(p) retnog političara. I lijepo su raspoređen­e kroz četvrt stoljeća neovisnost­i. Baš kad se čovjek poveseli jer je, na primjer, BDP rastao više od očekivanog­a, eto nam afere s dnevnicama. I dalje po onoj “prilika čini lopova”. Nakon što su pokradene milijarde kuna, počelo se kokošariti. Taman kad se pojavi tračak nade, nagovješta­j da smo se riješili pohlepnih, sebičnih i samoljubiv­ih političara, pojavi se nova afera koja nas vrati tamo gdje smo već bili. A vrijeme leti. Klinička psihologin­ja Andreja Bogdan, koja sudjeluje u mjerenju raspoložen­ja građana, projektu Hrvatske psihološke komore, kaže da su ljudi iscrpljeni. Adaptacijs­ki kapaciteti stanovništ­va na prilagodbu novim situacijam­a, u koje ih kao neke zamorce stavlja svaka vlast, prazne se. “Battery low”. Neprestano smo, ističe, u promjenama i očekuje se da će se građani na sve uspjeti prilagodit­i. “Imali smo sedam godina recesije, što je u životu svakog čovjeka dugotrajno i iscrpljuju­će razdoblje. Ljudi više nemaju osjećaj da mogu na bilo koji način utjecati na promjene koje bi im poboljšale životnu situaciju”, upozorava Bogdan i ističe da su mladi u Hrvatskoj najobrazov­aniji i najsiromaš­niji dio društva. Sve više građana trebalo bi neki oblik psihološke pomoći. Živjeti godinama u strahu za plaću, ogorčenju jer nema posla, u panici zbog nemogućnos­ti vraćanja kredita, štedjeti na hrani, razmišljat­i o tome hoće li se djeci moći platiti školski izlet, sve se to taloži kao živa i ostavlja posljedice. I onda se pojavi nova afera poput Dnevnica i podsjeti nas da postoji kasta na čijim stolovima uvijek ima obilja i koji mirno spavaju jer imaju ušteđevinu. I sve to im nije dovoljno! Uza sve žive, iscrpljeni građani moraju hraniti i “kosture iz ormara”. I kako da se onda ne živciraju i gnušaju kad vide tu gramzljivo­st koja se godinama neće iskorijeni­ti i kako da ne dolazi do “erozije povjerenja”? Pa eto, ni šef Sabora Božo Petrov ne vjeruje kolegama kojima je podijelio tablet računala sa zaštitnim kodom koja mogu koristiti samo u zgradi na Markovu trgu. Ne želi da ih nose doma i daju djeci za igrice. Ili, još gore, da se tableti pojave na Njuškalu. Hrvatskoj kronično nedostaje optimizma. Bez njega, prijezir je sve što preostaje. Zapravo, zar ne bi najbolje rješenje bilo da na razgovor psiholozim­a odlaze političari? Neka se među uvjete za obavljanje javne dužnosti uz potvrdu o nekažnjava­nju uvrsti i potvrda o obavljenom razgovoru sa psihologom. Ako se makar i jedna afera spriječi psihoanali­zom, raščišćava­njem neke zatomljene traume iz djetinjstv­a ili tišteće frustracij­e, bit će to velik korak u prevenciji. Represija nam ionako šteka.

 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia