Državu bi 10 puta više koštalo da nas ugasi nego da pomogne proizvodnju
Važnost je Petrokemije za društvo neizmjerna. Na nju otpada 30% potrošnje plina, 30% kapaciteta HŽ Carga, o njoj ovise luke Šibenik i Vukovar, 50% proračuna Kutine, 1500 ljudi i njihovih obitelji izravno ovisi o tvornici, a posredno i mnogo više
Na mjesto predsjednika uprave Petrokemije prije mjesec dana Vlada je postavila bivšeg ministra gospodarstva Đuru Popijača. Za razliku od Podravke gdje su se vodile borbe za čelnu poziciju, kadroviranje u manje atraktivnoj kutinskoj kompaniji zbog problema koje tek treba riješiti nije podiglo nikakvu prašinu. Iako je po brojkama riječ o izrazito važnoj tvrtki – četvrti je izvoznik, polovica proračuna Kutine ovisi o njoj, generira oko jedan posto BDP-a, proizvodi za poljoprivredu izrazito kvalitetna umjetna gnojiva... No, da opstane, potrebno je hitno ulaganje i strateški partner, što Popijač mora vrlo brzo odraditi.
Dosta tiho ste preuzeli čelnu poziciju u Petrokemiji. Tko vam je iz Vlade ponudio to mjesto?
S dosta ljudi koji su danas u Vladi znam se godinama, dijelimo i neku zajedničku prošlost, prošli smo kroz neke procese i vrlo smo ih uspješno proveli u tom relativno kratku vremenu. Razgovarao sam s ministrima iz gospodarskog dijela Vlade i, evo, odlučio prihvatiti izazov. Očekujem dobru suradnju, podršku i čvrsto vjerujem da će proces oko Petrokemije biti brzo riješen.
Izgleda da se nitko i nije gurao da vodi tvrtku u problemu?
Mislio sam da je nužno prihvatiti taj izazov i da mogu svojim radom, znanjem, iskustvom i energijom pridonijeti da cijela priča bude uspješna. To želim i borit ću se za to. Jer Petrokemija mora imati šansu zbog svega što predstavlja, zbog hrvatske poljoprivrede, kvalitetnog proizvoda, zato što o njoj ovisi velik broj drugih tvrtki, primjerice, Petrokemiji treba godišnje 400.000 komada drvenih paleta, koliko je to radnih mjesta? Takve kompanije u Hrvatskoj nema i posljednja je takvog tipa u zemlji.
U izradi je plan restrukturiranja. Kada će biti gotov?
Od kada sam došao u Petrokemiju, intenzivno s kolegama i konzultantima nastojim dovršiti taj dokument koji bi trebao dati odgovor o najboljem modelu za tvrtku i koji će omogućiti dugoročnu opstojnost. Očekujem da ćemo ga za koji dan prezentirati Nadzornom odboru, proslijediti nadležnim ministarstvima, a Vlada je ta koja će donijeti konačnu odluku.
No premijer najavio, a i gotovo je jasno, da Petrokemija može teško dalje bez strateškog ulagača...
Modeli koji su se posljednjih godina primjenjivali nisu bili rješenje, nego su pogasili požar u velikoj buktinji problema. Konačno rješenje uvijek je odgađano za neko drugo vrijeme. Predložit ćemo nekoliko scenarija i za svako pozitivnu i negativnu stranu. Do sada svaka intervencija države nije bila do kraja uspješna. Je li to moguće ponoviti, odlučit će Vlada. Ali iz izjave premijera da se iščitati da se ide na traženje strateškog partnera.
Je li vam bitnije da je strateški partner jači na području nabave plina ili plasmana proizvoda?
Bitni su svi koji nešto znače na području proizvodnje, nabave, trgovine… Sigurno bi, prema mom mišljenju, bila dobra kombinacija jednog i drugog. Najveće kompanije u EU u našoj branši su i vlasnice plinskih polja. Ako se samo oslanjamo na trgovce plinom, to ne može biti dugoročno održivo. Jer cijena varira, kako plina, tako i umjetnog gnojiva. Zato treba imati i financijskog potencijala da se, primjerice, plin nabavlja u određeno vrijeme ili umjetno gnojivo prodaje u nekom određenom razdoblju. Oni koji bi ulazili kao strateški partner moraju sa sobom to donijeti. Važnost Petrokemije za gospodarstvo i za društvo u cjelini je neizmjerna. Na nju otpada 30 posto potrošnje plina, 30 posto kapaciteta HŽ Carga, o njoj ovise, primjerice, luke Šibenik i Vukovar, 50 posto proračuna grada Kutine, na nju se odnosi i petina proračuna Plinacra… 1500 ljudi i njihovih obitelji izravno ovisi o tvornici, a posredno i daleko više. I zato ne smije doći u pitanje njezina opstojnost. Ujedno, to je gotovo jedina ozbiljna preostala procesna industrija u Hrvatskoj gdje mogu raditi stručnjaci svih profila. Danas u Hrvatskoj nema više kompanije iz koje dnevno izlazi 100 kamiona proizvoda i tjedno četiri teretne željezničke kompozicije. Uz to trošak, u nekom scenariju mogućeg zatvaranja, za državu je izuzetno velik. Zbog zbrinjavanja, zaustavljanja proizvodnje, sanacije, trošak bi bio 10 puta veći od troška nastav- ka proizvodnje. A potencijala za nove investicije i nove stručnjake ima.
Jedini interesent lani je ostao PPD. No kažete da se ne biste oslanjali na trgovce plinom...
PPD stalno iskazuje interes da želi biti dio tog procesa. Uvjeren sam da nema druge namjere osim održavanja proizvodnje i da bude i dalje partner u distribuciji i nabavi plina. Naravno da je kao takav dobrodošao, ali kao i neki drugi koji imaju interes i koji sada snimaju situaciju, ili su vlasnici duga. Ali i bilo koja druga kombinacija koja pojačava snagu kompanije i čuva radna mjesta.
Koliki su dugovi Petrokemije?
Nisu toliki da su nepremostivi. Prema financijskim institucijama premalo smo izloženi, što i nije dobro. To nije uobičajen način poslovanja i nije održivo. Nama su najveći vjerovnici dobavljači. Imamo svega četiri vjerovnika – dva isporučitelja plina i dvije banke. To govori koliko je Petrokemija izložena u najmanju ruku neuobičajenom načinu funkcioniranja jer sve tvrtke funkcioniraju kroz financijske instrumente koje mi nemamo. Mi sve svoje obveze financiramo iz tekućih prihoda što je dugoročno neodrživo. Moramo imati mogućnost intervencije i na strani prodaje, a posebno na strani nabave strateške sirovine tj. plina. Kada to niste u stanju, onda je definitivno vrijeme koje je pred vama kratko.
Jeste li razgovarali s bankama o ponovnoj suradnji?
Obišli smo neke od banaka s kojima kompanija dugo surađuje i očekujem da će se suradnja uskoro obnoviti jer klijenta treba držati i u dobrim i u lošim vremenima, barem ja tako mislim. Dobra vremena za nas dolaze i tada ćemo znati cijeniti one koji su nam u težim trenucima pružili ruku podrške. Treba nam stabilno financiranje kroz obrtna sredstva, ali – što je ključno i što će stajati i u samom programu – potreban je i ozbiljan tehnološki skok. Sve je pripremljeno i, kada se razriješi pitanje partnera ili neka druga varijanta, ubrzo će se morati krenuti u investicijski ciklus u svrhu većeg kapaciteta proizvodnje i efikasnosti. Istina je da se naš proizvod traži. Drugo je pitanje kako se na tom tržištu borimo s konkurencijom, pa čak i nelojalnom konkurencijom. Jer neki su spremni ići ispod proizvođačke cijene kako bi rušili plasman naših proizvoda. Jedan dio takve robe ušao je lani
na tržište i s istoka i sa zapada. Već se pokušavalo to riješiti nekim intervencijama, a nadam se da ćemo to uspjeti spriječiti na kvalitetan način.
Koje su to intervencije?
Takve da javnost i kupci budu sigurni da će Petrokemija i dalje na vrijeme moći isporučiti umjetno gnojivo dobre kvalitete. Drugo, da naša čitava infrastruktura u komercijali i prodaji bude prisutnija kod klijenata na terenu. Uvjeriti ih u kvalitetu, odnosno da je naš proizvod bolji od konkurencije i da u stvari zato nudimo jeftiniji proizvod. No, isto tako, ako imamo veći ulazni trošak od konkurenta, onda je to teže. A događa se da konkurencija ima skrivenu subvencioniranu proizvodnju samo kako bi bila jača na tržištu. To je opet stvar nas i države, da ih motrimo i da reagiramo prema Bruxellesu i kažemo tko to čini nelojalnu konkurenciju s obzirom na skriveno subvencioniranje.
Cijena plina će rasti, koliko će se to odraziti na poslovanje?
Kupujemo plin na tržištu uz poznatu formulu i oslonjeni smo na trgovce, jer se i Ina ponaša kao trgovac, a ne proizvođač. Da je drugačija situacija i da imamo prostora više se razigrati na tržištu, što će se dogoditi, onda će se i relaksirati trošak za sirovinu. Naši dobavljači stoga sada na sebe i preuzimaju određene rizike, buduće obveze, financiraju nabavu, a to sve košta. Naravno da će se i unutar sustava morati činiti podosta promjena.
Najavljeno je da bi i Plinacro mogao sniziti cijene, jer su one za vas isto velik troškovni udar?
Te 2015. godine Vlada je odobrila da regulatorna agencija omogući Plinacru povećanje naknade za 30 posto. To je za Petrokemiju lani značilo 25 milijuna kuna više troška za transport plina nego godinu prije. U tom vremenu je Petrokemija već prošla jednu fazu restrukturiranja i tada je otišlo oko 500 ljudi iz kompanije. Obrazloženje Here bilo je kako je veća naknada neophodna zbog manje potrošnje plina. Zamislite kako bi bilo da Petrokemija kaže da zbog pada prodaje mora povisiti cijene. Koliko bi dugo tako postojala na tržištu? Dakle, to je samo znak kako se javni sektor odnosio prema društvu u cjelini. Mi smo tražili da nam se trošak za transport plina umanji barem za onoliko koliko je 2015. povećan jer za to nije bilo nikakvog opravdanja. Primjerice, trošak transporta u Austriji za 1000 kubnih metara je 4,4 dolara, u Sloveniji će se smanjiti sa 7,6 na 6,8 dolara, u Mađarskoj je 11 dolara, a kod nas je 22 do 25 dolara! A mi plaćamo u svim tim zemljama transport jer nam nažalost Ina ne prodaje plin iz svojih nalazišta ovdje. Ako Plinacro nije mogao poslovati, onda su trebali smanjivati vlastite troškove, a ne povećati tarifu. A ako se uistinu sada smanji, onda mogu reći hvala! Podržavam Vladu kada kaže da 30 posto smanjuje izdvajanja za parafiskalne namete. To je više od 100 milijuna kuna uštede za Petrokemiju.
Slučaj Plinacra, ali i drugi troškovi, pokazuje kako se država malo brine o rasterećenju poslovanja?
Mi još nismo u stanju napraviti taj prijelom kao što je to u razvijenim zemljama EU da je energent za gospodarstva jeftiniji nego za građane. Građanima treba pomagati kroz energetsku učinkovitost, a ne u cijeni energenata. Takvom modelu treba težiti.
Koji je prioritet ulaganja?
Ono što postoji kao obveza ekološko je poboljšanje i energetska učinkovitost što prema procjenama košta 250 milijuna kuna. Potrebno je i ulaganje u proširenje i povećanje kapaciteta proizvodnje, a plan ga je povećati sa sadašnjih 1,3 milijuna tona na 1,8 milijuna tona godišnje. Potrebna je investicija u proizvodnju amonijaka vrijedna oko 100 milijuna eura. Treba ulagati i u opremu. Primjerice, imamo laboratorij za kemijske analize tla, zraka, proizvoda, plina, vode, sirovina, pa čak i vina sa svim postojećim certifikatima... za što isto trebaju nova ulaganja.
Koja su najvažnija tržišta?
Na tržištu Hrvatske participiramo s oko 70 posto našeg gnojiva, a više od 65 posto izvozimo od Italije, Srbije, BiH, Slovenije...
Sindikalist Željko Klaus uvijek je bio važna osoba koja je utvrđivala poželjnu i nepoželjnu upravu u Petrokemiji. I mnogi nisu prihvaćeni. No vas je Klaus htio...
U svojoj profesionalnoj karijeri kroz razne poslove upoznao sam gotovo sve čelnike na sindikalnoj sceni, pa tako i g. Klausa i vrlo često surađivao s njima u rješavanju raznih situacija. Jako dobro znam što znači socijalno partnerstvo, ne samo deklarativno. Ono što predstoji Petrokemiji ne može se provesti bez suradnje i podrške
predstavnika.• radnika i njihovih