PLENKOVIĆU TREĆA SREĆA ZA REFORME, VALJA JE ISKORISTITI

Koje reforme valja provesti i da ih nije moguće izbjeći, svjesni su svi – od ministara u Vladi do građana uime kojih upravljaju zemljom. Ipak, čim kriza malo posustane, i političari i građani lako zaborave na strukturne probleme. U drugi plan padaju nužnost štednje države, otpuštanja i smanjenja naknada kada se zbog veće potrošnje optimističnih građana u državni proračun slije više novca od PDV-a. Ipak, vrijeme rasta upravo i jest najbolje vrijeme za rezanje, a da su posljedice ušteda vidljive, pokazuje posljednje zaduženje države. Kamata na obveznice manja je od očekivane zahvaljujući tome što je ministar financija Zdravko Marić lani držao uzde nad državnom potrošnjom pa godinu zaključio s niskim deficitom. Rezultat je te akcije da će Hrvatska stari i skupi dug platiti jeftinijim novcem. Nije riječ o velikom pomaku, ali i mali iskorak dokazuje da je reforme u vrijeme rasta lakše provoditi i jeftinije plaćati. Uz izvrsnu turističku sezonu država može lakše prodavati tvrtke koje nisu strateške i za njih dobiti veće iznose – krajnje je vrijeme za privatizaciju. Ako se krene u rezanje broja zaposlenih ili smanjenje broja lokalnih jedinica, država u ovom trenutku lakše može zbrinuti ljude koji bi eventualno izašli iz sustava, a rast gospodarstva i novi prihodi u proračunu olakšavaju rasterećenje kroz parafiskalne namete koje je najavila potpredsjednica Vlade Martina Dalić. Svaka kuna koja ostane u tvrtkama ili u džepovima građana vratit će se kroz investicije koje su i dalje na iznimno niskim razinama i novu potrošnju. U protivnom, bez reformi ostvarit će se prognoza Europske komisije za Hrvatsku u kojoj se predviđa tek kratkotrajni rast nakon kojeg ponovno slijedi stagnacija i zaostajanje za ostalim članicama Europske unije. Priliku za rješavanje strukturnih problema propustili smo u mandatu Ive Sanadera jer je država trošila, odgodili u mandatu Zorana Milanovića zbog teške krize i propustili dvije prilike. Treća se otvorila Andreju Plenkoviću – pametno bi je bilo iskoristiti.

Bez reformi čeka nas samo kratkotrajni rast, stagnacija i zaostajanje za ostalim članicama EU