SAD CRKVA MORA REHABILITIRATI DON IVICU SINANOVIĆA

Vijest da je Vrhovni sud objavio presudu da je don Ivica Sinanović, nekadašnji župnik u Banićima u Dubrovačkoj biskupiji, oslobođen optužbe za ubojstvo, točka je na kraju toga slučaja. Kraj. Nema više. Dubrovački sud oslobađajuću presudu objavio je lani na kraju rujna, a Vrhovni sud sada je potvrdio Sinanovićevu nevinost. No, zbog nesretnog događaja u kojemu je gotovo prije pet godina smrtno stradao lokalni političar od Sinanovićeva udarca, taj je svećenik mnogo propatio. Osim mučnog pravosudnog dijela u kojemu je dokazivao svoju nevinost, don Ivica Sinanović prošao je javni i medijski linč, pravi križni put sramoćenja, blaćenja i šibanje riječima i osudama, s kojima tko zna kako se nosi savjest njihovih širitelja danas nakon oslobađajuće presude. Te kobne noći don Ivica Sinanović spavao je u svojoj sobi župne kuće u Banićima, kada je kroz prozor čuo viku i glasnu glazbu i nekoga tko je urlao: “Četniče, izađi, ubit ću te, zaklat ću te!” Psovao mu je četničku majku, razvalio vrata i upao u župni dvor lomeći sve pred sobom, tražeći da ga zakolje i ubije. Kada je Sinanović otvorio vrata dnevnog boravka, dobio je dva udarca, koja su ga bacila na pod, no kada je napadač treći put nasrnuo, krenuo se braniti i zadao dva-tri udarca, nakon čega je napadač pao i počeo krkljati, pa ga je Sinanović okrenuo na bok, izvadio mu jezik i pozvao policiju i Hitnu pomoć, kojih dugo nije bilo. Udarac je bio to kobniji jer je Sinanović majstor borilačkih vještina, no bez obzira na to, tvrdio je otpočetka da mu nije bila namjera ubiti napadača, već samo sebe obraniti. “Pitam se što bi svaki čovjek pomislio u tome trenutku da mu se to dogodi, da mu netko usred noći provali u dom, razvali vrata i želi ga ubiti. Da ga napadne ničim izazvan”, rekao nam je lani don Ivica Sinanović, nakon oslobađajuće presude s Dubrovačkog suda. Nakon boravka u istražnom zatvoru pušten je na slobodu i otišao je u rodno Žepče, gdje se bavio poljoprivredom. Tada je, zacijelo, doživio najteži udarac, jer je prestao biti župnikom i svećenikom, a većina kolega su ga zaboravili i počeli izbjegavati. Podršku su mu davali tek rijetki svećenici. Odlučio je da se više neće vratiti u župničku službu i poručio kolegama da im neće narušavati ugled, no da im želi da im se tako nešto nikad ne dogodi. Međutim, nakon jučerašnje objave presude Vrhovnog suda na redu je Crkva, tj. crkvena vlast, koja mora povući moralni potez i rehabilitirati svoga nekadašnjeg župnika don Ivicu Sinanovića. Ne samo zbog toga što je bio podvrgnut nepravdi i patnji, nego prije svega zato što se radi o svećeniku iznimne kvalitete i koji, primjerice, nikad nije od svojih župljana naplaćivao usluge. Zbog toga je i dospio u sukob s lokalnim šerifima jer nije mještanima htio prodavati grobna mjesta, već ih dijeliti besplatno. Crkva se takvih moralnih i poštenih sinova ne smije odreći. Presuda Vrhovnog suda prilika je i da se don Ivici Sinanoviću, uz ljudsku, vrati i svećeničko dostojanstvo i čast.