ILI AGROKOR ILI DOLAZI NOVO RAZDOBLJE RECESIJE

Bez obzira na činjenicu što svaki vlasnik ima moralno i legitimno pravo, pa čak i zakonsku obvezu zaštititi interese tvrtke za koju je odgovoran, pojedini akteri drame oko Agrokora u finišu pregovora za rješenje problema te kompanije pokazali su nisku razinu odgovornosti. Posljednje informacije govore da je proces izmaknuo kontroli te da je sve teže pomiriti različite interese – od dobavljača, od kojih su neki pustili zadužnice, do kreditora, investitora pa i samog vlasnika, koji je do jučer odbijao prihvatiti očito neminovni gubitak upravljačke pozicije. Scenarij po kojem bi svi zainteresirani sklopili sporazum o zamrzavanju Agrokorovih obveza na jedno kraće vrijeme i hitno upumpali sredstva za likvidnost, uz preuzimanje upravljačke kontrole, bio bi najjednostavniji i najbezbolniji izlaz iz ove situacije. Čak i uz otpis dijela Agrokorova duga. No konačnog dogovora zasad nema, a u takvoj situaciji nema ni alternative uplitanju države. Stoga svi s nestrpljenjem očekuju konačan i u odnosu na prvotni draft modificiran prijedlog zakona, kolokvijalno nazvanog lex Agrokor, koji bi omogućio državi da preuzme ulogu medijatora i svojevrsnog kontrolora bitke za spas – ne Todorića – već kompanija koje su njegovim modelom poslovnog razvoja dovedene do ruba opstojnosti, iako većina njih u tržišnom pogledu stoji dobro. Iako informacije kažu da su Rusi pomalo nervozni oko zakona, domaći bankari uvjereni su da jači angažman države može biti poguranac za dogovor vjerovnika i dobavljača. U konačnici ni jednima ni drugima interes nije urušavanje sustava i stečaj jer bi u tom slučaju na gubitku bili svi. Naravno, da ne bude zabune, država neće i ne smije trošiti resurse na spašavanje ničije privatne imovine. Ali obveza joj je osigurati gospodarsku i socijalnu stabilnost, koja bi urušavanjem tvrtki iz sustava Agrokora bila narušena. Jer pred državom su samo dvije opcije – nastavak poslovanja sustava koji zapošljava u Hrvatskoj 40 tisuća ljudi ili novo razdoblje recesije.

Dogovora nema, a u takvoj situaciji nema ni alternative uplitanju države