Hoće li netko odgovarati zato što je uludo potrošio novac hrvatskih građana?

Pišući o isplativosti ugradnje razdjelnika, dobro pitanje postavila je Ana-Maria Kezerić (VL 28. ožujka 2017.), a ono glasi: “...zašto nijedna Vlada nije željela napraviti studiju isplativosti, ili zašto prije donošenja zakona nijedna nije barem proučila finske i švedske studije koje odbacuju razdjelnike kao ekonomski neisplative”. Pa dobro, mislim si, možda lutajući internetom pronađem odgovor. Za početak evo podatka da je Vlada RH usvojila 16. svibnja 2013. novi Zakon o tržištu toplinske energije koji propisuje obaveznu ugradnju razdjelnika topline. Konačni Zakon je donekle izmijenjen u odnosu na prvotni Nacrt, pa je tako rok za ugradnju razdjelnika topline (ili mjerila toplinske energije) za sve zgrade s više od sedamdeset stanova kraj 2015., a za sve ostale zgrade (s više od dva stana) kraj 2016. godine. Propisane kazne za nepoštivanje ove obaveze iznose 10.000 do čak 50.000 kuna po stanu. Kada Zakon stupi na snagu, Hrvatska će ispuniti obavezu prema Direktivi 27/2012 koja propisuje ugradnju razdjelnika (ili mjerila) u svim zemljama članicama EU. Hm, nešto tu ne štima. Na portalu Promise.hr pročitao sam sljedeće: “Direktiva EU ne kaže da se to mora napraviti nego navodi da ako postoje tehnička i ekonomska opravdanost uvođenja razdjelnika topline, da se to može napraviti”, ističe Davor Škrlec, zastupnik u EU parlamentu. Na istom portalu: “Ipak, kod nas se mora. Zašto? Već tjednima to novinari pokušavaju doznati od Ivana Vrdoljaka, ministra gospodarstva i potpisnika Zakona o tržištu toplinske energije po kojem je ugradnja razdjelnika zakonska obveza pod prijetnjom kazne od 50.000 kuna”. Neki su ipak saznali razlog, evo što je o tome 1. 3. 2016. pisao portal 20 minuta.hr: “Bivši ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak nedavno je javno priznao da studija nikada nije napravljena, a kao razlog je naveo da su ‘stručne službe Ministarstva gospodarstva procijenile da to nije potrebno’.” Časopis Lider 22. 12. 2016. piše: “... kako su druge države, pa tako i one najhladnije poput Švedske i Finske, reagirale na EU obavezu da se, ali samo ako je to ekonomski isplativo, uvede obaveza individualnog mjerenja potrošnje topline. Hrvatska analizu isplativosti prije uvođenja obaveze ugradnje razdjelnika nikad nije napravila, za razliku od Finske i Švedske, koje su došle do zaključka da bi im to bilo – neisplativo. Pritom, na centralnom grijanju je u Hrvatskoj svega 10 posto potrošača, za razliku od čak 87 posto u Finskoj, ili 70 posto u Švedskoj – puno hladnijim državama koje su zaključile da im razdjelnici ne bi bili ni od kakve koristi, dapače”. I što sada? Bivši ministar Vrdoljak lijepo kaže da studija nikada nije napravljena, jer su stručne službe Ministarstva gospodarstva procijenile da to nije potrebno. Imamo zakon koji kaže da je ugradnja razdjelnika obavezna, i da Hrvatska njime ispunjava obavezu prema EU. Je li to istina? Kako Švedska i Finska nemaju takvu obavezu prema EU? Laže li netko hrvatskim građanima? Hoće li netko odgovarati zato što je uludo potrošio novac hrvatskih građana? Ili možda nije uludo, možda je završio u nečijim džepovima? Bivši ministar Vrdoljak danas sjedi u Hrvatskom saboru, a moguće je da na sljedećim parlamentarnim izborima opet uđe u Vladu. Pitam se je li to normalno? Neću reći da je Vrdoljak jedini krivac, spomenuti zakon donesen je u Saboru, pa valjda bi i zastupnici trebali snositi nekakvu odgovornost. Barem moralnu.