Obrađujemo 80.000 ha, a ove ćemo godine otkupiti čak 150.000 tona svih uljarica
Sa 80.000 ha koje obrađuje Žito sam i sa 2500 kooperanta drži oko 10 posto površina u RH. Otkupljuju sve više uljarica i širi proizvodnju
Osječka Žito grupa je integrator poljoprivredne proizvodnje, prerađivačke industrije i stočarstva, a u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji ima značajnu ulogu jer pod vlastitim i ugovorenim površinama ima preko 10 posto ukupnih obradivih površina u Hrvatskoj. „ Žito nije samo primarno proizvođač nego i prerađivač. Važna uloga prerađivača - tvornica ulja Čepin, tvornica šećera Osijek, pšenični i kukuruzni mlinovi, tvornica stočne hrane, nova postrojenja mesne industrije– stvorena je dodana vrijednost svim primarnim sirovinama. Naša prerađivačka industrija sa sobom veže velik broj hektara, što rezultira većim ukupnim prinos po hektaru, kaže Mato Božić član uprave Žita. Ratarska proizvodnja je osnova za prerađivačku i stočarsku proizvodnju,a Žito je i nositelj implementacije modernih tehnologija kako u poljoprivredi tako i u prerađivačkoj industriji. To se posebno odnosi na korištenje alata precizne poljoprivrede, uporabe dronova, gps navigacija, autopilota u upravljanju strojevima u primarnoj proizvodnji, dodaje.
Čak 2500 kooperanata
Žito obrađuje preko 80.000 ha, od čega je oko 22.000 ha u vlasničkom i suvlasničkom odnosu, a ostale površine su u ugovorno partnerskom odnosu. Ove ćemo godine na 22.000 ha koji su u vlasničkom i suvlasničkom odnosu zasijati pšenicu na 4.500 ha, ječam 1.000 ha, uljanu repicu 2.500 ha, šećernu repa na 3.000 ha, soju na 2.100 ha, suncokret 2.500 ha, kukuruz merkantilni i silažni 3.800 ha, lucerna 950 ha itd, potvrdio je Božić. Na površinama, u vlasničkom, suvlasničkom i ugovorno-partnerskom odnosu, plan za 2017. godinu je oko 20.500 ha suncokreta, 11.500 ha soje, 12.000 ha kukuruza, 8.200 ha šećerne repe i 14.500 ha ostalih kultura, dodaje Božić. Žito ima oko 2.500 kooperanata, a ugovorno-partnerskim odnosom obuhvaća kooperante u dijelu ratarske proizvodnje, ali i u dijelu stočarske proizvodnje. Kooperantima koji nisu u sustavu zajedničke proizvodnje, osim repromaterijala za proizvodnju: sjemena, gnojiva i sredstava za zaštitu bilja, na raspolaganju je i usluga stručnog savjetovanja te otkup tržišnih viškova. Otkupljene žitarice i uljarice skladište se u silosnim kapacitetima Grupe, a odjel trgovanja ih plasira na hrvatsko i europsko tržište. Kooperacije su strateški pozicionirane u blizinu kooperanata i njihove zemlje, s ciljem smanjenja manipulativnih troškova, na lokacijama Kopanica, Drenovci, Gradište, Lipovac, Đakovo, Drenje, Piškorevci, Čađavica, Slatina, Šljivoševci, Koška, Ovčara, Dalj i Šodolovci, objasnio je.
Usjevi u dobro stanju
Jesensku sjetvu završili smo u planiranim površinskim okvirima. Očekujemo jednu prosječnu godinu, unatoč niskim temperaturama koje su bile ove zime. Usjevi su u dobrom stanju i smatramo da će, ukoliko uvjeti i dalje budu dobri, urod biti zadovoljavajući, dodaje Božić. Zbog profitabilnosti i dodane vrijednosti, uljarice i industrijsko bilje uvijek su bile interesantne kulture. Tu možemo istaknuti i faktor sigurnosti otkupa koji Žito pruža. Posebno je zanimljiva uloga uljare u Čepinu kao otkupljivača, u kojoj mnogi proizvođači prepoznaju kvalitetnog partnera i otkup po korektnim uvjetima, dodaje. Prema procjenama uljanom repicom zasijano je oko 44.000 hektara i očekuje se prosječni prinos od 3 t/ha. Godišnja proizvodnja uljane repice iznosi 130.000 t, a procjene su za suncokret 38.000 ha i oko 115.000 t, soje na 80.000, cca 240.000 t. Naš plan za otkup uljarica je oko 150 000 tona, kaže Božić. Praksa i osnova za određivanje cijena u otkupu je cijena uljarica u okruženju. Trenutno su cijene uljarica na nivou godišnjeg prosjeka, dodaje. Žito je uključen u projekt Dunav Soja kroz otkupa NON-GMO od 2014 godine. Godišnje otkupimo oko 5.000 tona i najveći dio izvozimo u Austriju i Švicarsku. Soje se proizvodi relativno malo, ali količine iz godine u godinu količine rastu. Procjenjuje se da će ovogodišnja žetva biti rekordna, s oko 200.000 tona uroda, dodaje Božić.
jedva vidite na karti vrlo uspješno nameće trendove cijelome svijetu. Prvi su osnovali ministarstvo sreće kao neovisno tijelo koje pregledava i filtrira odluke drugih ministarstava i državnih politika radi provjere njihove usmjerenosti prema povećanju kvalitete života stanovnika. Slično postoji i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a taj će trend sigurno doći i kod nas. U Velikoj Britaniji zakonska je obveza da gradonačelnici svake dvije godine ispituju kvalitetu života kojom se bavi ekonomija sreće. Izuzetno su napredni u tom pogledu, jako naglašavaju lokalnu ekonomiju, ispred policijskih postaja i privatnih posjeda sade začinsko bilje i povrće koje svaki prolaznik može besplatno uzeti, sade aleje s voćnjacima pa turisti beru voće. Te zemlje nisu nužno ekonomski uspješnije, ali zasigurno imaju veću kvalitetu života i sretnije građane, a sretan život cilj je svakoga od nas.
Često s vama kontaktiraju gradonačelnici i načelnici?
Sa svojim timom ispred Instituta za sreću održavam seminare za djecu i odrasle, “team buildinge” kako bi djelatnici bili motiviraniji i produktivniji. Angažiraju me gradovi, općine i civilne udruge, sustavi koji mogu i žele aktivirati lokalnu zajednicu. Upoznajemo što su blagostanje, ekonomija dijeljenja, banka vremena. Pokazujemo primjere dobre prakse iz više od 1000 zajednica u kojima lokalizacija nije utopija, što je lijepo i dočarano u višestruko nagrađivanom filmu Ekonomija sreće koji prikazujemo. Istražujemo i kvalitetu života i pomažemo nositeljima vlasti kreirati politike kojima je fokus povećanje kvalitete života građana u toj sredini.
Proveli ste u Osijeku znanstveni projekt “Puls građana – mjerenje kvalitete života”. Što je pokazao?
Oba istraživanja kvalitete života, 2011. i 2015., pokazala su jasnu tendenciju iseljavanja ljudi iz Osijeka. Građani su iskazali veliko nezadovoljstvo političkom i ekonomskom situacijom. Ispitanici su bili relativno zadovoljni zdravljem i socijalnim kontaktima, ali su na j ne zadovoljniji bili nemogućnosti ma zapošljavanja. Išto je najgore, rezultati su pokazali velik gubitak povjerenja. Osječani su izgubili povjerenje u policiju, u lokalnu vlast, u institucije; čak više vjeruju europskim institucijama i tijelima nego domaćima. Ali to je ključno za aktiviranje stanovništva, pa i ostanak. Ako nam je čak i manja plaća, a imamo zajedništvo, povjerenje u okolinu i snažan osjećaj smisla i pripadanja, ostat ćemo. Bez povjerenja, otići ćemo trbuhom za kruhom, lomit ćemo čak i socijalne i obiteljske veze.
Što je najveći okidač, razlog zbog kojeg se osjećamo nesretno?
Okruženi smo negativnim vijestima, u stalnoj smo jurnjavi, moderno je govoriti “nemam vremena”, postalo je normalno biti – nesretan. Kada kažem da se bavim srećom, gledaju me s upitnicima iznad glave! Svaka deseta osoba u Hrvatskoj pije antidepresive, što je to prestrašno. Ljudima je postalo normalno da su depresivni i nemaju izlaza, jure i ne dopuštaju sebi stati, pogledati se u zrcalo i pitati “što s mojim životom ne štima, što bih htio?”. Većina ljudi zna što ne želi, ali rijetko tko zna reći što želi.
U svojoj knjizi spominjete i potrebu medijske dijete, a u stanu uopće nemate televizor.
Tri godine ne gledam televiziju. Shvatila sam da mi ta šarena kutija oduzima previše vremena, a trebala sam ga za sebe. Kažu da u jednom danu dobijemo informacija iz svih medija kao čovjek u 16. stoljeću za cijelog života. Čovjek nije toliko evolucijski napredovao kao tehnologija i zato su rezultat depresije. Neke emisije i filmove koje me zanimaju i smatram ih vrijednima pogledam preko interneta. Ne mislim da je za sreću potrebno zauvijek ugasiti TV, ali je potrebna dijeta medija, kao i hrane – važno je što, kako i koliko konzumiramo. Da bismo čuli svoj glas iznutra i potrebe, moramo prvo ugasiti vanjske glasove i stvoriti potrebno vrijeme za sebe.
Koji je “recept” za sreću?
Nema pravog recepta, nastojala sam čitateljima prezentirati ono što sam ja primijenila i pokazati kako sam uspostavila sretan život. Knjiga nije literatura za samopomoć jer su joj temelji znanstveni. Naslov je “Hrabrost na putu sreće” jer mislim da treba imati hrabrosti stati pred zrcalo i pitati se što želimo u životu i potom napraviti promjene, iako se okruženje možda s tim ne slaže. Puno ljudi danas živi u zoni komfora, praveći se da ne mogu utjecati na svoj život. Tako je naravno lakše, ali sreća se nalazi izvan te zone u kojoj živimo život po inerciji. U knjizi kroz 12 izazova govorim i o vodi, promjeni prehrane, tjelovježbi, važnosti svakodnevnog opuštanja. Progovorila sam o međuljudskim odnosima jer su jedan od glavnih ključeva sreće. Puno toga činimo reda radi ili iz koristi, a to nema smisla. Opisala sam svoj odnos sa sinom, koji se temelji na potpori, podršci i pohvalama, a ne na vikanju ili paljenju televizora.
Čitateljima nudite praktične vježbe, izazove koje bi trebali slijediti.
Posebnost je knjige što nudi i 30ak mini izazova. S obzirom na to da zonu komfora nije lako prepoznati, a napustiti je još i teže, mini izazovima je cilj čitatelje potaknuti na propitkivanje i mijenjanje svakodnevnih nakiva. Primjerice, nudim im različite vježbe disanja kojima se mogu vratiti u sadašnji trenutak, potičem na analiziranje odnosa, potičem da žive istinsko partnerstvo, da razmisle mogu li svoj posao pretvoriti u poziv, da razmisle prije nego što krenu konzumirati lijekove, da napišu djeci pismo zahvalnosti, da svoje ekrane popune pozitivnim sadržajima.
Knjiga je specifična i po tzv. QR kodovima.
Ima više od 200 QR, odnosno “quick response” kodova. Na pametnim se telefonima lako instalira besplatna aplikacija koja ih čita i otvara se povezani sadržaj. Na tim se lako dostupnim poveznicama nalaze videi, emisije, članci, filmovi, sve što je mene dovelo do sretnog života i spoznaja koje imam. Knjiga nije zamišljena da stoji na polici, već da se dugoročno konzumira, što QR kodovi i omogućuju. Još nisam upoznala osobu koja je napustila neku od zona komfora, preuzela svoj život u svoje ruke i da zbog toga žali. Pitanje je samo imamo li hrabrosti za promjene koje vode sretnom životu.
Tri godine ne gledam televiziju, shvatila sam da mi ta šarena kutija oduzima puno vremena Preko QR kodova dolazi se na povezani sadržaj, na sve što je mene dovelo do sretnog života