Izdašnija socijalna država donosi slabiju integraciju
Dr. Snježana Gregurević, znanstvena suradnica Instituta za migracije, objavila je znanstveni rad o multikulturalizmu u EU
U zemljama koje imaju ograničen pristup socijalnoj državi imigranti se lakše uključuju na tržište rada
U Europskoj uniji, prema kojoj su migracije stanovništva različitih kultura neminovne, neminovne su i rasprave o (ne)uspjesima multikulturalističkih politika. Dr. sc. Snježana Gregurović, znanstvena suradnica Instituta za migracije i narodnosti, koja se bavi sociologijom migracija, objavila je aktualan znanstveni rad “Multikulturalizam u europskom kontekstu: dosezi i nesuglasja”. Iako multikulturalistika kao integracijska politika ima zadaću useljenicima pomoći da postanu jednakopravni građani i da osjećaju pripadnost društvu u koje su uselili, imigranti se, kaže, često tako ne osjećaju. A to se vidi i po postojanju četvrti u Londonu, Parizu, Stockholmu, Bruxellesu koje nastanjuju isključivo pripadnici određenih etničkih skupina.
U kojim su državama EU imigranti iz EU i izvan Unije najbolje integrirani?
Uvriježena je pretpostavka da su imigranti iz EU bolje integrirani od državljana trećih zemalja, no to i nije uvijek tako. Netko može biti ‘integriran’ na tržištu rada, imati i državljanstvo, ali to nužno ne znači da zemlju u koju se uselio doživljava kao ‘svoju’. Suvremena migracijska kretanja potaknula su stvaranje višestrukih identiteta kod dijela migranata, pa oni ne osjećaju lojalnost samo prema jednoj zemlji nego prema više njih. Kad je riječ o uključenosti državljana trećih zemlja na tržište rada, u Belgiji, Švedskoj, Francuskoj, kao i u novim imigracijskim zemljama, Španjolskoj, Portugalu, Grčkoj, stopa nezaposlenosti državljana trećih zemalja vrlo je visoka, dok je u Njemačkoj, Austriji, Velikoj Britaniji mnogo niža.
Hrvatska još nije imigracijska zemlja u koju se useljava veći broj migranata Nizozemska je primjer neuspjele državne multikulturalističke politike
U čemu su zemlje poput Belgije, koje imaju multikulturalističke politike, pogriješile?
Rezultati istraživanja ukazuju na povezanost multikulturalističkih politika i socijalne države. Nizozemski sociolog Ruud Koopmans dokazuje da je uključenost imigranata u tržište rada niža u zemljama s izdašnijom socijalnom državom kao što su Švedska i Belgija, a viša u zemljama s liberalnom socijalnom državom poput Velike Britanije. Kao primjer neuspjele državne multikulturalističke politike Koopmans navodi Nizozem- sku koja je taj model napustila zbog niske razine uključenosti imigranata u tržište rada, snažne segregiranosti imigrantskih zajednica i visoke stope kriminaliteta imigranata. On zaključuje da olakšan pristup socijalnoj državi u kombinaciji s multikulturalističkim politikama proizvodi negativan učinak na socioekonomsku integraciju migranta. S druge strane, u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj imigranti su najviše uključeni na tržište rada... Uključenost imigranata na tržište rada je manja što je u nekoj zemlji lakše ostvariti pravo na stalni boravak i državljanstvo i što je manji pritisak za prihvaćanje normi i kulture zemlje primitka. U zemljama koje imaju ograničen pristup socijalnoj državi i asimilacijske integracijske politike kao Austrija, Njemačka i Švicarska imigranti su najviše uključeni u tržište rada. U državama s izdašnom socijalnom državom i olakšanim dobivanjem državljanstva te ograničenim asimilacijskim pritiskom kao što su Švedska, Nizozemska i Belgija (Flandrija) uključenost imigranata u tržište rada je najslabija. U njima multikulturalističke politike nisu nužno korisne za imigrante jer mogu dovesti do ovisnosti o socijalnoj pomoći i postupno do sve veće društvene i ekonomske marginalizacije imigranata.
Je li Hrvatska uopće privlačna migrantima za useljavanje?
Hrvatska još nije imigracijska zemlja u koju se useljava veći broj migranata. Irska je danas zemlja useljavanja radnika iz cijeloga svijeta zbog povoljne gospodarske situacije, potrebe tržišta rada i poreznih olakšica za investitore. Hrvatska ima neusporedivo veći porez na dohodak i na dobit i to joj u privlačenju stranih radnika i investitora može odmoći. Suočavamo se s manjkovima na tržištu rada, a odgovor na pitanje zašto ne privlačimo visokoobrazovane i imigrante s nižom stručnom spremom leži u gospodarstvu i politikama koje useljavanje ne potiču. Među migrantima koji kod nas traže azil ima ljudi različitih zanimanja i mogućnosti. Omogućimo barem njima integraciju koristeći njihov ljudski i socijalni kapital na dobrobit sviju.