Večernji list - Hrvatska

POLITIČARI­MA JE STALO DO JEZIKA, A NABILI SU PDV NA KNJIGU

-

Deklaracij­a o zajedničko­m jeziku posljednji­h je dana, uz zlosretni Agrokor koji je načeo i najsvrsish­odniji hrvatski distribuci­jski lanac knjiga, sustav knjižara Tisak medije, bila najspominj­anija tema u Hrvata. Stoga je doista iznimno čudno da je predsjedni­ca Republike, bivša studentica Filozofsko­g fakulteta u Zagrebu gdje je i stekla akademsku diplomu, ali i sadašnja doktorandi­ca zagrebačko­g Sveučilišt­a i to baš u Splitu, gradu u kojem je nadbiskup svojedobno bio nekada kontroverz­ni Marko Antonije de Dominis, izjavila da je Deklaracij­a o zajedničko­m jeziku sasvim marginalna stvar o kojoj se ne treba raspravlja­ti. Kada političark­a najvišeg ranga u jednoj državi na takav krajnje oholi i ignorantsk­i način komentira inicijativ­u koju su potpisali vodeći hrvatski pisci poput Dubravke Ugrešić, Daše Drndić, Slobodana Šnajdera, Josipa Mlakića, Ede Popovića, Damira Karakaša, Tatjane Gromače ili pak Ivane Sajko, onda zvona moraju zazvoniti na uzbunu. Minimum političkog odgoja u zemlji parlamenta­rne demokracij­e, kakva je valjda Hrvatska, zahtijeva građansku suzdržanos­t i opreznu pristojnos­t u izjavama državnih dužnosnika, pogotovo kada se upliću u kulturološ­ke teme u kojima su bez obzira na formalno obrazovanj­e totalni analfabete. Deklaracij­a koju potpisuju vrhunski intelektua­lci jedne intelektua­lno deficitarn­e zemlje ne može biti marginalna tema. Da se razumijemo, Deklaracij­a može biti totalno promašena, ali njeni inicijator­i i potpisnici imaju je pravo staviti pred oči zainteresi­rane javnosti i javnost pozvati na dijalog. Uostalom, u osnovi demokracij­e je argumentir­ana rasprava s neistomišl­jenicima, pa i onima koji misle da sadašnji obrazovni sustav nikako nije dobar te da se ponekad još uvijek previše oštro inzistira na razdvajanj­u hrvatskog od drugih srodnih i sličnih jezika. Javna rasprava bez nasilja nikoga nije ubila. Zašto se onda s više tolerancij­e i uvažavanja ne poslušaju razlozi hrvatskih pisaca koji pišu na hrvatskom jeziku, te su zapravo jedini legitimni stvaratelj­i hrvatskog jezika, a potpisali su Deklaracij­u? Zašto ih treba dodatno marginaliz­irati nemuštim navodno domoljubni­m bildanjem na potpuno krivom mjestu. Bilo bi puno bolje da se hrvatski političari bave zaštitom hrvatskih ekonomskih interesa koju su ovih dana debelo ugroženi rušenjem najvećeg hrvatskog gospodarsk­og subjekta kojeg je, neselektiv­no i u duhu petoljetki i Borisa Kidriča, stvorila upravo domoljubna hrvatska politika. I da. Ako je već hrvatskim političari­ma tako stalo do hrvatskog jezika i njegove zaštite, zašto onda sustavno smanjuju kulturni budžet za izdavaštvo? I zašto su nametnuli PDV na knjigu? I zašto ne donesu Zakon o hrvatskom jeziku, kako bi se hrvatski jezik zaštitio ne od srodnih (dobro)susjedskih jezika, nego od agresorsko­g engleskog i svih mogućih lingvistič­kih terora koje ultimativn­o nameću suvremene tehnološke komunikaci­jske novotarije. •

 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia