Je li zbog Agrokora zaboravljen otpis duga građanima

Najavljeni otpis duga građanima nakon slučaja Agrokor, odjednom je pao u drugi plan. No, Agrokor se rješava bez ministra financija pa bi se on sada trebao posvetiti problemu dugova građana i realizirati obećanje. Gotovo niti jedan od preko 70 tisuća poreznih dužnika nije u situaciji da bez određene pomoći podmiri dug. Dio tih dugova nastao je i prije 20-ak godina a dužnici ih nisu još uspjeli podmiriti. Svi ti “stari” dužnici su pod ovrhama i na rubu egzistencije. Ima i onih koji su prihvatili reprogram pa se sada dodatno zadužuju za otplatu rata. U najtežoj situaciji su propali obrtnici koje je uništila ekonomska kriza. Sav dug nakon zatvaranja obrta ili druge samostalne djelatnosti postao je njihov privatni dug, čime su dovedeni u daleko nepovoljniji položaj od tvrtki koje su otišle u stečaj i kojima je dug otpisan. Oni koji su imali “nekoga” u poreznoj tko im je “izašao u susret” čekajući da dug uđe u zastaru, dobro su prošli. Ipak, najviše je onih koji nisu imali tu “privilegiju”. Krajnje je vrijeme da se isprave te različite nepravde i nejednako postupanje poreznika kao i nejednak položaj bivših samostalnih obveznika. Ako se otpisuje pod određenim uvjetima samo dug do iznosa jedne prosječne plaće, problem se uopće ne rješava. Treba i za dugove veće od 5600 kn naći rješenje, ali ne prvenstveno na bazi otpisa, nego naglasak treba biti na naplati koja će biti podnošljiva za veliki broj dužnika. Ipak, svako rješenje zahtjeva i određeni otpis i to prvenstveno otpis enormno visokih kamata, otpis duga temeljem zastare i otpis po socijalnom kriteriju. Zato, gospodine Marić, uzmite u obzir navedeno i što prije pristupite izradi programa otpisa i naplate poreznih dugova. Model na razini države bit će primjenljiv i za lokalnu zajednicu i komunalce. “Stimulativna” mjera za komunalce bi moglo biti priznavanje otpisanih dugova kao porezno priznati trošak, kako je to primjerice nedavno odobreno bankama. Jedino što ne bi trebalo rješavati su dugovi prema teleoperaterima, jer dosta ljudi nema mjeru u trošenju tele usluga. Osim toga tele usluge nisu osnovne životne potrebe. U konkretnom rješavanju dugova građana može se primijeniti postojeći zakonski okvir uz određenu prilagodbu i to: a) Za dužnike kod kojih bi naplata duga dovela u pitanje podmirenje osnovnih životnih potreba, primijeniti članak 148. st. 4. Općeg poreznog zakona uz razradu uvjeta koji trebaju biti ispunjeni za potpun ili djelomičan otpis duga. Potpuni otpis duga odobriti samo onim dužnicima koji su korisnici socijalne pomoći i/ ili dječjeg doplatka, odnosno drugog vida socijalnog primanja i nemaju nikakvu imovinu. Djelomičan otpis, npr. do 50% odobriti onima koji ostvaruju minimalni dohodak, imaju samo jednu stambenu nekretninu u kojoj žive, nemaju štednju niti drugu imovinu značajnije vrijednosti. b) Za otpis duga temeljem zastare, primijeniti članak 108. Općeg poreznog zakona uz uputu o njegovoj primjeni tako da se, iznimno, radi rješavanja problema “starih” dužnika zastarni rok računa od dana od kad je zastara prvi put počela teći do dana kad je donesen prvi porezni akt kojim se prekida zastarni rok i za vrijeme kojega se zastara ne računa. Porezni akti za vrijeme kojih se zastara ne računa su rješenje o ovrsi, odgoda ovrhe, rješenje o reprogramu ili datum upisa založnog prava u javnu knjigu ako od dana upisa nije prošlo deset godina. Primjenom zastarnog roka od šest godina od dana kad je zastara počela prvi put teći pa do donošenja prvog poreznog akta za vrijeme kojega zastara ne teće, riješilo bi se sigurno 30 -40% pojedinačnog duga što bi omogućilo podnošljivu i prihvatljivu otplatu preostalog dijela duga kroz obročnu otplatu. c) Donijeti Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o naplati poreznog duga fizičkih osoba (NN 55/13) i u njega ugraditi prethodno navedeno uz mogućnost produženja roka otplate na sedam ili najviše deset godina.