Priča o krivnji dječaka obavijena mitologijom
“Črna mati zemla” ozbiljan je komad koji se gleda bez daha, a glumci barataju emocijama na začudan način
Kristian Novak svoj zahtjevni roman dao je u najbolje moguće ruke te je na premijeri svjedočio ovacijama iz publike “Črna mati zemla” u ZKM-u ozbiljan je teatar. Ili preciznije: ozbiljan rad u teatru, a rezultat je predstava čija kvaliteta vidljivo podiže ljestvicu svima koji se bave tim poslom. Trebalo je najprije prepoznati ogroman teatarski potencijal gusto pisanog hit romana Kristiana Novaka. Učinila je to redateljica Dora Ruždjak Podolski koja kaže da se u roman zaljubila na prvo čitanje. S tom mu je strašću lako našla kazalište, jer priču je prepoznala i ravnateljica ZKM-a Snježana Abramović Milković, ali nakon toga stvari definitivno više nisu bile lake.
Biljeg međimurskog sela
Dramaturg Tomislav Zajec deset je mjeseci radio na “prijevodu” romana u dramu, i to je učinio maestralno. Priču u kojoj se miješaju traume odraslog muškarca sa sjećanjima malenog dječaka, stranice kroz koje promiču bića iz međimurske mitologije i one u kojima svjedočimo kako kroz maleno međimursko mjesto odjekuje stvaranje hrvatske države, pretvorio je u gotovo trosatnu dramu koja se gleda bez daha, ponekad sa suzama u očima. Ovo jest priča o krivnji, onoj u kojoj je maleni dječak bez krivnje kriv, ali će do odrasle dobi nositi biljeg te nerazriješene krivnje, ali i one kolektivne, kada ljudsko pleme “nanjuši” tuđu krv i obruši se na ranjenog člana svog plemena. Sam Novak u programskoj knjižici predstave piše: – Tekst je govorio: “Slušaj me, pričat ću ti o tami”... sada šapuće: “Hodi bliže. Bomo ti pokazali kak je črna.” Doista je tako, svaki detalj ove predstave govori o nadahnutoj i snažnoj vezi redateljice s autorskom i glumačkom ekipom. Iz redateljske vizije baratanja teatarskim simbolima nastala je scenografije Stefana Katunara (jednostavni komadići šaša uz rijeku doista dočaravaju zle sile koje vrebaju iz Mure i Drave), kostimi Doris Kristić (koji jasno govore o životu sela tamo negdje na prelasku osamdesetih u devedesete), a posebno fascinira rad jezične savjetnice Ines Carović, koja je postigla da svi glumci, pa i rođena Dubrovčanka, govore precizni (i pjevni) međimurski kajkavski.
Iz dječaka u muškarca
Glumci su priča za sebe, jer taman kada čovjek pomisli da je na račun ZKM-a izrečeno dovoljno komplimenta, oni u novoj predstavi pokažu upravo ono čemu se nismo nadali. Ovdje u “Črnoj mati zemli” sve su epizode dovedene do savršenstva, tako da primjerice Zoran Čubrilo u pet uloga gradi pet posve različitih karaktera, svaki u jasnoj vezi s glavnim likovima, dok je Mia Biondić furiozna u ljubavnoj svađi od koje sve počinje. Od većih uloga istinski okvir za glavne junake stvorile su Doris Šarić Kukuljica i Urša Raukar. Glumačke prvakinje ZKM-a uvijek su standardno dobre, ali način na koji ovdje grade i barataju emocijama ipak se u teatru rijetko vidi. A u središtu svega su Dado Ćosić i Adrian Pezdirc, dvojica mladih glumaca koji svakom novom ulogom dokazuju da su budućnost hrvatskog glumišta. Adrian Pezdirc, u glavnoj ulozi Matije Dolenčeca, glumi dječaka i odraslog muškarca, a glumački prelasci iz jedne u drugu dob toliko su precizni da u njima ne gubi ni mrvicu emocija. U ovoj je predstavi pred nama istinski jak glumac, onaj čije je stasanje i sazrijevanje jedna od najuzbudljivijih stvari koja se događa pred očima teatarske publike.
BOB DYLAN 1. travnja napokon je primio Nobelovu nagradu za književnost u Stockholmu koju je dobio još prošle godine.