Šešir je nekad bio znak prestiža, ali i zakonska obveza
Brođanin Josip Novak (71) jedan je od dvojice preostalih klobučara u Slavoniji. Kaže da danas šešire nose isključivo stariji vedran.balen@vecernji.net I danas ima ljudi koji ne mogu bez šešira, ali to su isključivo stariji. Mladi ih nose jedino u folklornim društvima, kada nastupaju na Vinkovačkim jesenima, Đa- kovačkim vezovima ili Brodskom kolu. Tako govori Brođanin Josip Novak, jedan od dvojice posljednjih preostalih klobučara muških šešira u Slavoniji. Josip je predstavnik treće generacije šeširdžija u svojoj obitelji. Tim se zanatom najprije bavio njegov djed, zatim otac i na kraju on. Prvi šešir izradio je s 15 godina, na samom početku svog školovanja u srednjoj strukovnoj školi u Đakovu. Ima položen majstorski ispit i ponosi se poslom kojim se bavi. Nažalost, čini se da će s njim izumrijeti i tradicija izrade šešira, koja u obitelji Novak traje gotovo 150 godina. Njemu je već 71, a nitko od četvero djece i troje unučadi ne pokazuje zanimanje da ga naslijedi. Tužan je, ali ne i iznenađen. Naime, tradicionalne slavonske šešire danas uglavnom nose samo stariji muškarci i od tog se zanata više ne može živjeti. – Svaki sam dan na tržnici, ali prodajom šešira ne bih si mogao osigurati egzistenciju da ne primam mirovinu – kaže Novak. Prema njegovim riječima, kape i šeširi nekad su bili statusni simboli, dio bontona. Predstavljali su znak prestiža, ali i zakonsku obvezu, a nosili su ih gotovo svi, od djece do najstarijih. U Slavoniji se jedan šešir nosio za rad u polju, drugi za svatove, treći za kirvaj. Svi njegovi šeširi ručni su rad. Ponuda mu je raznolika. Osim slavonskih, tu su i sportski, klasični, slamnati te plastični šeširi, a cijene se kreću od 80 do 400 kuna. Tvornički proizveden šešir traje dvanaest mjeseci, a njegovi po tridesetak godina.