Don Carlo će potaknuti nadmetanje unutar HNK
Dvije domaće postave već odmjeravaju snage
Sve ukupno najdosljednije je u svojoj nedosljednosti, stilski nekonzistentno, s mnogo više postavljenih pitanja nego odgovora
O hrvatskim opernim kućama obično razmišljamo kao o malima, ali nema ničeg malog u produkciji koju je svojoj publici kao posljednju ovosezonsku opernu premijeru ponudio zagrebački HNK. Riječima Tomislava Mužeka, nije mala kuća ona koja ima ne jednu, nego čak dvije postave za tako zahtjevan zadatak kao što je Verdijev Don Carlo.
Postupno zagrijavanje
I to kakav Don Carlo! U pet činova, s dodanim baletom iz pariške verzije i naknadno u opernim arhivima pronađenim brojevima. Maestro Elio Boncompagni dugo se bavio proučavanjem, redakcijom i kompletiranjem upravo takvog Don Carla kakav je, pod njegovim dirigentskim vodstvom, sada izveden u Zagrebu. Sumnjam da je ikoga uvjerio da je baš takva maratonska verzija apsolutna posljednja volja samog Verdija. Ali, vrlo uvjerljiva i precizna izvedba, što se glazbe tiče, najjači je argument ove produkcije, a veliki trud ansambala i solista nipošto nije bio uzaludan. Naprotiv. Don Carlo je veliki podvig HNK koji je u Zagreb privukao i nekoliko inozemnih opernih znatiželjnika i profesionalaca. Ako je prvi čin još djelovao suspregnuto i suzdržano, kako je predstava odmicala, a osobito u velikim masovnim prizorima, verdijevski orkestralno-zborski vulkan zagrijao se do prave temperature i raskošne erupcije. Lice Tomislava Mužeka u naslovnoj ulozi zaslužilo je mjesto na plakatu predstave. On sam na premijeri je bio vrlo oprezan, ali nas nije lišio ljepota svoga glasa i nadasve muzikalnih fraza. Međutim, ovacije i aplauz na kraju su mu “ukrali” protagonisti koje je Verdi počastio najljepšim arijama opere. Njima je Verdi dao svu liriku, a Don Carlu ostavio samo tragediju i dramatiku. Adela Golac Rilović bila je vrlo solidna Elizabeta. Miljenica publike i nacionalna prvakinja Dubravka Šeparović-Mušović znala je iskoristiti blistave točke snažnog lika princeze Eboli, a Ljubomir Puškarić još jednom se pokazao pravim draguljem zagrebačkog ansambla zablistavši u ulozi markiza Pose. Sljedeće travanjske izvedbe,k osim što će sigurno rasti u sigurnosti i opuštenosti izvođača, donijet će i uzbudljivo nadmetanje dviju postava. Konkurencija unutar kuće, s ponekim gostom sa strane, može biti veliko nadahnuće. Od većih uloga, samo će Branislav Jatić iz Novog Sada pjevati Velikog inkvizitora u svim predstavama. Impresivnom premijernom kralju Filipu u izvedbi Luciana Batinića već večeras će izazov uputiti Ivica Čikeš, don Carla će pjevati Stjepan Franetović, Elizabetu Valentina Fijačko Kobić, Rodriga Davor Radić, a Eboli gošća iz Beograda Višnja Popov.
Vizualne atrakcije
Inscenaciju opere potpisuju redatelj Derek Gimpel, scenograf Italo Grassi, kostimograf Stephan Dietrich, oblikovatelj svjetla Sebastian Alphons te koreografkinja Mateja Pučko Petković. Rezultat njihova rada su vizualne atrakcije koje ne smetaju Verdijevoj glazbi, ali joj isto tako niti malo ne pomažu. Sve ukupno najdosljednije je u svojoj nedosljednosti, stilski nekonzistentno, zbunjujuće, s mnogo više postavljenih pitanja nego ponuđenih odgovora. Ako su ona mjesta inscenacije koja su u izravnom protuslovlju s libretom trebala biti provokacija, onda je riječ o već odavno zastarjeloj modernosti. No, o tome ću razmišljati kad budem otišao drugi put pogledati Don Carla. U prvom redu zbog druge pjevačke postave i zbog glazbe.
Mužek je zaslužio biti na plakatu predstave, ali ovacije su mu ukrali drugi protagonisti Najjači adut maratonske produkcije precizna je glazbena izvedba, uz trud cijelog ansambla