Lavrov je Putinov čovjek koji najbolje utjelovljuje rusko ‘njet’
Portret ruskog ministra vanjskih poslova, dugovječnoga šefa diplomacije, koji je sada lekciju iz povijesti držao i Amerikancima
‘HLADNI RAT JOŠ U GLAVAMA’ Svi ratovi počinju u glavama i tamo i završavaju, ali tako nije i s hladnim ratom koji je još u glavama nekih Ruska intervencija u Siriji 2015. smatra se velikim uspjehom Rusije i Lavrova
Sergeju Lavrovu uzor je Gorčakov, šef diplomacije Aleksandra II. od 1856. do 1882., protagonist širenja Ruskoga Carstva na Aziju
Svjetska „unipolarna“struktura nije mogla dugo opstati i lideri bi trebali stvoriti „pravedniji poredak“, drži ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov koji je u srijedu održao predavanje iz povijesti svome američkom kolegi Rexu Tillersonu.
Otac Armenac
„Kategorički smo u nesuglasju s onima koji optužuju Rusiju da želi torpedirati tzv. liberalni svjetski poredak“, kaže Lavrov držeći kako je bilo predvidljivo da će propasti takav model ekonomsko-političke globalizacije ostvaren kao instrument za jamčenje rasta elitnih klubova pojedinih država i njihove dominacije nad drugima. Rusiji smeta što je ukinut Varšavski pakt, a nije i NATO. I kada neka država želi pod kišobran NATO-a, iz Moskve slijedi paljba. Sergej Viktorovič Lavrov, rođen u Moskvi 1950., pravi je nasljednik nekadašnjeg moćnog sovjetskog ministra vanjskih poslova Andreja Gromika, koji je na tom položaju bio od 1957. do 1985. Obojicu karakterizira jasno „njet“svemu sa Zapada. No, Lavrovu je uzor Aleksandar Mihajlovič Gorčakov, ministar vanjskih poslova Aleksandra II. od 1856. do 1882., koji je bio politički protagonist širenja Ruskog Carstva u središnju Aziju. Lavrov govori engleski, francuski i sinhaleški jezik koji je naučio u Šri Lanki gdje je bio sovjetski diplomat od 1972. do 1976. Otac mu je Armenac iz Tbilisija. Majka mu je radila u ministarstvu trgovine, a završio je fakultet međunarodnih odnosa. Oženjen je Marijom, s kojom ima kćer Ekaterinu koja je završila sveučilište Columbia u New Yorku. U ministarstu vanjskih poslova od 1981. do 1988. bio je savjetnik u sovjetskom stalnom predstavništvu pri UN-u, a od 1992. do 1994. zamjenik ruskog šefa diplomacije u vrijeme Borisa Jeljcina. Ruskim veleposlanikom pri UN-u postao je 1994., a 2004. ga je ruski predsjednik Putin postavio na položaj ministra vanjskih poslova. Ruski tjednik “Expert” proglasio je 2006. Sergeja Lavrova osobom godine.
Brani Assadov režim
Sučeljavao se s američkom državnom tajnicom Condoleezzom Rice i svojim britanskim kolegom Davidom Milibandom vezano uz rusko-gruzijski sukob. Lavrov od 2013. brani Assadov režim i sa svojim američkim kolegom Johnom Kerryjem potpisao je u Ženevi sporazum o međunarodnoj kontroli kemijskog oružja u Siriji. Ruska intervencija u Siriji 2015. smatrana je velikim međunarodnim uspjehom Rusije i Lavrova. Premda je Lavrov u načelu za nemiješanje u politiku drugih država i protiv mijenjanja granica, ipak tako nije postupio 2014. kada je Rusija anektirala Krim. „Kažu da svi ratovi započinju u glavama i ondje i završavaju, ali tako nije i s hladnim ratom koji je još u glavama nekih“, ključno je promišljanje Lavrova. No i neke ruske glave svijet i dalje vide hladnoratovsko podijeljen, jer kako drukčije shvatiti želju Moskve da utječe na zbivanja na Balkanu, da kritizira ulazak Crne Gore u NATO, da želi utjecati na hrvatsku politiku preko svojih banaka i tvrtki...