Bubnjevi su bili prva ljubav, ali izabrao sam ipak nogomet
Savjete daju tata i Bišćan, ali učim i od Busquetsa i Tourea
Željko Janković Bišćan ima pobjednički mentalitet, traži čvrstu obranu i završnicu sa što više igrača, kao spoj Atletica i Barcelone, kaže Vilibald Dugo je Igor Bišćan bio u glavnom fokusu medija kada je Rudeš u pitanju. Sigurno je da će naš mladi trener i u perspektivi biti zanimljiva priča. No, zadnjih mjesec dana glavna je priča mladi veznjak Vilibald Vuco (20). Rudeš nije najbolje ušao u proljetni dio prvenstva, ali od utakmice sa Zagrebom, koju je odlučio Vuco, stvari su se počele mijenjati. – Izgleda da smo se počeli dizati od te utakmice. Zapravo, utakmicu ranije, protiv Hrvatskog dragovoljca odigrali smo dobro, iako je završilo 0:0. Imali smo dosta prilika, no nismo imali sreće. Očito je da je momčad prebrodila krizu – počeo je mladi Vuco. Odlučio je i utakmicu s Imotskim, bio je najbolji igrač, a sve je češće u rubrikama najboljih igrača kola.
Pet godina bio u Hajduku
– Očito je da se u Rudešu stvara prava prvoligaška priča. Imamo kvalitetnu momčad, a uprava kluba nas slijedi. Oni kažu da su spremni za prvu ligu, a na nama je da taj cilj i ostvarimo. Svi smo uvjereni da ćemo uspjeti. Je li Vilibald spreman za izazove u Prvoj HNL? – Mislim da jesam. Igram stalno i taj kontinuitet je neophodan za samopouzdanje. Cijela momčad sjajno funkcionira i ginemo jedan za drugoga. Ova momčad, i bez pojačanja, sigurno bi stvarala probleme svima u prvoj ligi – ističe Vuco. A kada su ambicije u budućnosti u pitanju, Vilibald kaže: – Naravno da bih se želio afirmirati kao igrač, o tome svatko razmišlja. Okušati se i u nekoj drugoj ligi i u drugom klubu. No, najprije želim u prvu ligu s Rudešom. Kakav dojam je na njega ostavio Igor Bišćan? – Sjajan je trener. Ima pobjednički mentalitet, a dečkima odgovara njegova način komunikacije. Samo ga zanima pobjeda, čvrst, agresivan nogomet i obavezna igra. Želi da držimo ritam i da imamo kontinuitet. Stalno inzistira na koncentraciji i želi izvući najbolje od nas. To je očito u svakoj vježbi koju radimo. On je sto posto u poslu koji radi. Kako bi opisao Bišćanovu nogometnu filozofiju? – Inzistira da u obrani igramo čvrsto, agresivno i jednostavno. U fazi napada traži miran pas i završnicu sa što više igrača. Mene to podsjeća na spoj Atlético Madrida i Barcelone. Posebice Barce, jer od nas traži što raznovrsnija rješenja prema naprijed. Vilibald se kao klinac divio Ronaldinhu. – Kao klinac sam ga najviše volio. No, danas pratim igrače poput Sergia Busquetsa ili Yaye Tourea. Pokušavam upijati njihove defenzivne i ofenzivne karakteristike. Tako pokušavam unaprijediti svoju igru. Inače, Vilibald je pet godina proveo u Hajduku, od devete do 14. godine trenirao je u njihovoj omladinskoj školi. Kakve emocije nosi s Poljuda? – Samo najbolje. U Hajduku mi je bilo jako lijepo, tamo sam napravio prve nogometne korake. S njima sam se rastao u korektnim odnosima. I danas navijam za Hajduk. A san svakog klinca iz Dalmacije je bijeli dres i huk s Poljuda. – Naravno, meni također. Ne znam što će budućnost donijeti i hoću li ikada prema Hajduku. No, ne opterećujem se. I to nije floskula. Samo sam koncentriran na Rudeš i plasman u Prvu ligu. Vilibald je jako bistar dečko, s elokvencijom na višoj razini od nekih naših puno poznatijih nogometnih imena. Smeta li mu intenzivnija medijska pozornost? – Malo je neobično. No, ne opterećujem se. Bože moj, pa nije se ništa posebno dogodilo. Zabio sam neke golove, no momčad mi je puno važnija. O komunikaciji s medijima sigurno može pokupiti i poneki savjet od oca Siniše, našeg poznatog glazbenika. Njegovi beskompromisni verbalni diskursi su bez premca. Smije se Vilibald na tu opasku.
Neće dugo biti “Vucin mali”
– Otac mi samo kaže da se koncentriram na nogomet i da se držim samo tih tema. Naravno da mi daje savjete i kaže da se ne opterećujem. Koliko s ocem razgovara o nogometu? – Jako puno. Stalno nešto komentiramo. On mi i na tom polju daje savjete jer jako voli nogomet. Meni je najvažnija spoznaja da je uz mene. A koliko je glazba na repertoaru? – I o tome pričamo. I o njegovoj i o mojoj glazbi. Slušam njegovu, ali i jako puno ostalih glazbenih smjerova, od domaćih do stranih. Vilibald je neobično ime, možda je otac Siniša imao u planu da će Vili biti umjetničko ime nekog novog glazbenika? – To morate pitati njega, ali ne vjerujem. Doduše, bubnjevi su bili moja prva ljubav. Kažu da sam bio talentiran, no brzo sam otišao u drugom smjeru i presudila je ljubav prema nogometu. Otac je sretan zbog toga... – zaključio je Vilibald. Kao klinac je imao talent i na bubnjevima davao ritam Sinišinim pjesmama, sada daje ritam igri Bišćanove momčadi u veznom redu. Cijeli tekst čitajte u MAX-u.
Ova momčad Rudeša ima kapacitet za Prvu HNL, svima bi stvarali probleme, kaže Vuco