Kako su propale Corso i Gradska kavana, uništen Rokov perivoj...
U knjizi “Zagreb - Antivodič” Zrinka Paladino opisuje 40 tužnih primjera
Zamjenica pročelnika Zavoda za zaštitu spomenika kaže kako do devastacije dolazi na dva načina: neodržavanjem i agresivnom dogradnjom
U središte pozornosti Zrinka Paladino došla je otkrivši nepravilnosti u dobivanju dozvole za terasu Tomislava Horvatinčića na zagrebačkom Cvjetnom trgu. Progovorila je javno o nizu sličnih slučajeva u listopadu 2016. godine iako je, kako sama kaže, kontinuirano ukazivala na devastaciju kulturnih dobara još godinama ranije putem članaka u raznim medijima. Negdje u to vrijeme počela je i popisivati kobne pogreške u gradskom prostoru te upozoravati na stanje baštine koja neće moći biti predana budućim naraštajima.
Knjiga kao svijetla točka
Četrdesetak problematičnih točaka obrazložila je na više od 400 stranica te ih objedinila u knjizi “ZAGREB – Antivodič”, koja će na policama knjižara biti već od idućeg tjedna. – Knjiga je rezultat mog rada kao zamjenice pročelnika Gradskog zavoda za zaštitu spomenika. Moj je posao, između ostalog, bio i na upotpunjavanju registra baze kulturnih dobara. Željela sam ukazati na stvarno stanje koje je poražavajuće za prikazivanje – kaže Zrinka Paladino dodajući da knjiga svijetli u mraku. Simbolički time označava sadržaj knjige, čije su korice ružičaste i nježne, a unutrašnjost u dijelovima nikako nije tako lijepa. U knjizi su tako istaknuti radovi nekad poznatih, a danas kultnih arhitektonskih imena poput Viktora Kovačića, Drage Iblera, Huga Ehrlicha i drugih, čije su zgrade danas potpuno devastirane. – Postoje dvije vrste devastacije. Ona do koje dolazi zapuštanjem i neodržavanjem te ona koja se događa agresivnom dogradnjom koja baštinu dovodi do neprepoznatljivosti. Ako su i bile ilegalne, takve su intervencije u posljednjem procesu legalizacije objekata i ozakonjene – kaže Z. Paladino dodajući da su za devastaciju baštine najčešće zaslužni vlasnici objekata koji često nisu u financijskoj mogućnosti vrijednu arhitekturu održavati ni obnavljati. Takva se devastacija, kaže Paladino, može spriječiti upotpunjavanjem Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, ali i uvođenjem ozbiljnih kazni za neodržavanje. – U Parizu, primjerice, vode brigu o tome da se uredi i pedeset metara okoliša kulturne baštine. Da se takvo pravilo primjenjuje u Zagrebu, nikad ne bi prošla novogradnja koja je nastala između starih vila Radan i Hühn na uglu Tuškanca i Jabukovca – kaže Z. Paladino.
Baranyaijeva vila izuzetak
Jedan od pozitivnih primjera obnove je vila arhitekta Aladara Baranyaija, koji je sa Slavkom Benedikom napravio koloniju vila oko 1910. na Tuškancu, a najreprezentativnije primjerke dva su arhitekta ostvarila za sebe. – Baranyaijeva vila desetljećima je bila grozno zapuštena, a sada se, pri dovršetku radova, čini jednim od boljih primjera obnove. Ipak sam je ostavila u knjizi – zaključuje Z. Paladino.
Za devastaciju objekata najčešće su “zaslužni” vlasnici koji vrijednu arhitekturu ne mogu održavati ni obnavljati ZRINKA PALADINO o problemu devastacije baštine “Ako su agresivne dogradnje i bile ilegalne, zadnjom legalizacijom objekata ozakonjene su”