Most potkopava vlast, ali kukavički prešućuje njezinu (i svoju) servilnost stranim profiterima

Andrej Plenković na nešto drukčiji način ponavlja grešku koju je napravio Tomislav Karamarko. Oglušuje se na samovolju Mosta kako ne bi doveo u pitanje (svoju) vlast, a Karamarko je, kako bi kakvu-takvu vlast imao, pristao na zahtjev Mosta da se odrekne premijerskog mjesta i još koječega. I u jednom i u drugom slučaju jedna mala, beznačajna stranka iskorištava priliku da ucjenjuje. Analitičari to tumače i ovako i onako, a nekoliko sam puta napisao kako Most obilježava psihologija malih političkih skupina kakve su Hrvatskoj u prošlosti napravile velika zla – ustaša i komunista. Od ukupnog broja birača u Hrvatskoj Most ima potporu samo šest posto, što je beznačajno te ta stranka i nema političkog legitimiteta. Ali su zato vlastohlepni, umišljeni, jedini mjerodavni, oponašajući tako primitivne seoske bukače koji su svemu suci. Za nacionalnog političara bitno je da iskaže i svoju nacionalnu razinu, što Mostu i mostovcima uvelike nedostaje te se mahom ponašaju kao iskompleksirani provincijalci koji svoju marginalnost stalno nastoje nadoknaditi željom da se nađu u središtu pozornosti i da se svide “krvožednoj” javnosti. Kad Božo Petrov podnosi kaznenu prijavu protiv Ivice Todorića, kad Miro Bulj traži ostavku ministra Zdravka Marića, kad mostovci stalno “smjenjuju” guvernera Hrvatske narodne banke Borisa Vujčića, kad ministar policije Vlaho Orepić, lokalni beznačajnik s biografijom bez biografije, zahtijeva kolektivnu ostavku sudaca Ustavnog suda koji je “najveća prijetnja nacionalnoj sigurnosti”, kad se, dakle, preuzima mjerodavnost koju po zakonu nemaju te tako niječu institucije, onda je to juriš na državu u duhu ustaša i komunista koji se iz svoje ništavnosti nude kao spas i kao nepovredivo, bogomdano vodstvo. Živimo u demokratskom društvu pa taj juriš nema šanse, no to ne znači da će Most promijeniti svoju narav. I kad prihvati s nekim podijeliti vlast, on će je stalno potkopavati, jer je narkomanski ovisan o destrukciji. Sam bez moralnog i političkog temelja, ničemu ne dopušta da se utemelji te je bez ikakve državotvorne svijesti. Kad bi neki psiholog dublje kopao i tražio korijene takva ponašanja, kad bi tražio neku povijesnu metaforu za takvu politiku, ali ne samo kad je riječ o Mostu i mostovcima nego i o drugim strankama i političarima, možda bi došao do različitih nagona za opstankom iz daleke, a i ne tako daleke prošlosti – bezemljaškog, prosjačkog, krijumčarskog, hajdučkog, sluganskog, ulizičkog, zaplotnjačkog... Nagona koji nisu znali ni što je narod, ni što je vjera, ni što je Bog, ni što su čast i ponos, ni što je zajednica, ni što su zakoni, ni što je moral. Andrej Plenković dovoljno je inteligentan da zna kako u svoga partnera ne može imati vjere, ali i zna da ga mora podnositi do određene granice, a tu granicu znaju i u Mostu pa će predsjednika Vlade, kadšto je prelazeći pa se vraćajući, neprekidno držati u šahu. No je li to uopće važno? Jer mi nacionalne politike i nemamo, političke smo se suverenosti uvelike odrekli kad smo ušli u EU, a i prije, u svemu smo ovisni o Uniji i njezinim diktatima, a po jednom od posljednjih bruxelleskih diktata izlazimo iz svoje zemlje i u nju ulazimo, kao da nam je netko na vrata vlastite kuće postavio stranog portira koji će nas i naše goste puštati unutra i van. Financijsku suverenost prodajom gotovo svih banaka odavno smo izgubili, izgubili smo i velik dio najvećih i najprofitabilnijih strateških tvrtki, a sada se temeljito zaljuljalo i jedno od posljednjih velikih uporišta nacionalne ekonomije – Agrokor. Vlast Hrvatskoj još treba kao izvršno tijelo bruxelleskih gazda, velikih europskih i svjetskih financijskih institucija. Potrebna je kao policajac koji će nadzirati vlastitu zemlju dopuštajući joj samo one proizvodnje koje ne ugrožavaju uvoz iz razvijenih zemalja koje nas drže kao koloniju. Potrebna je i kao zaštitnik interesa europskih profitera te budite sigurni da neće biti promijenjen nijedan zakon koji tim interesima ide na ruku. I potrebna je kao sluganski glasnogovornik koji će u zemlji i izvan nje propagirati interese europske političke elite koliko god oni bili suprotni nacionalnim hrvatskim interesima. Licemjerje je mostovaca u tome što se nikad neće usprotiviti toj servilnosti europskim i svjetskim gazdama premda su prije ulaska u vlast s HDZ-om znali reći da će s Plenkovićem tek kad bude štitio nacionalne interese, a ne interese Bruxellesa.