NIJE PLATILA NI CENTA S-300,
nastavak s prethodne stranice >> rio s Winsleyem isporuku raketnog protuzračnog sustava S-300 PMU. Dogovoreno je da se sustav isporuči i instalira od srpnja 1994. do kraja 1997. “Pravi” ugovor o kupoprodaji i plaćanju sustava trebali su napraviti nakon isporuke cijelog sustava. Kaže se da su pristigli dijelovi sustava, zbog sigurnosnih razloga, uvezeni u RH bez carinskog nadzora. RH-Alan zaključuje da RH, kako nije dovršen transfer cjelokupnog sustava, niti je potpisan ugovor niti je sustav plaćen isporučitelju, “treba isporučitelju vratiti pristigle dijelove na njegov trošak”.
Nije bio na popisu oružja
Dvije godine poslije, u ožujku 2002., načelnik Uprave za obavijesno-sigurnosne poslove MORH-a general bojnik Mate Laušić sastavlja novu analizu priča oko S-300, a dokumentaciju. Stoga ni njemu plaćanje sustava nije bio prioritet. Zanimljivo je što on potvrđuje kako S-300 uopće nije bio u službenom popisu oružja, ali je on “internom provjerom” saznao da je isporučeno oko 70 posto sustava. Pred istim sudom razgovorljiv je bio Stjepan Mesić, koji je potvrdio da je kao bivši predsjednik RH o sustavu razgovarao još s premijerom Ivicom Račanom, koji mu je potvrdio da se sustav nalazi u vojnim objektima RH i da je RH odgovorna. Mesić je potvrdio da su postojala razmišljanja da se sustav preproda. Potvrdio je i da je o S-300 razgovarao i s premijerom Ivom Sanaderom, koji mu je kazao kako raketnog sustava više nema. Mesić je tvrdio da je “između redova” shvatio da je sustav isporučen u SAD. Poslije se saznalo da su se kao kupci sustava pojavili Iran (preko Tadžikistana) te Turska, no da je tu trgovinu spriječio SAD. Ovih je dana o S-300 svjedočio u Večernjem listu