ŽIVOT NAKON KIM
Ujedinjenje dviju Koreja nakon pada diktatora bit će teško: trebat će desetljeća da se sjevernjake nauči živjeti u slobodnom svijetu
Uvrijeme dok se oko Korejskog poluotoka sve glasnije zvecka oružjem i kada analitičari predviđaju kako je samo pitanje vremena kada će doći do ozbiljnijeg sukoba na relaciji Sjeverna Koreja – SAD u koji će, potpuno nevoljno, kao svojevrsne kolateralne žrtve biti uvučeni i Južna Koreja te Japan, mahom svi predviđaju pad sjevernokorejskog režima i odlazak diktatorske dinastije Kim s vlasti. No malo tko zamišlja kako bi, u slučaju urušavanja sjevernokorejskog režima, izgledalo ponovno ujedinjenje zemlje, podijeljene po 38. paraleli nakon građanskog rata prije sedamdesetak godina. A tu je samo jedna stvar sigurna: bio bi to sociološki, gospodarski i politički eksperiment čije posljedice i učinke malo tko može predvidjeti. I to na svim razinama. Sjeverna Koreja danas je zemlja budućnosti. Ali ne budućnosti kakvu priželjkujemo, već budućnosti kakva je prikazana u futurističkim filmovima katastrofe. Zemlja potpune kontrole svojih podanika, zemlja u kojoj se svako drugačije mišljenje kažnjava radnim logorom ili smrću, zemlja jednoobraznog, strogo kontroliranog života. Zemlja u kojoj su čak i frizure njezinih stanovnika strogo propisane pa sjevernokorejsko ministarstvo svake godine izdaje nacrte po desetak oblika koje tamošnji frizeri smiju raditi. U takvom okruženju prosječnom Korejcu sa sjevera ujedinjenje bi predstavljalo golem šok, i to u svim sferama života. Prije svega, mogućnost da, kada se ujutro probudi, upali televizor i odluči koji će od nekoliko stotina televizijskih programa gledati dok si priprema doručak. Potom i izbor onoga što će jesti prije nego što krene na posao. Za razliku od sadašnjeg, prilično mršavog izbora, moći će u trgovinama sam birati među tisućama ponuđenih proizvoda. Potom će sjesti u vlastiti automobil i odvesti se na posao u tvrtku koju je sam izabrao. Za razliku od sadašnje situacije kada država svim muškarcima dodjeljuje posao a da oni sami nemaju na to nikakvog utjecaja. Tu je i pitanje stanovanja. Ako ne žele živjeti u Pyongyangu ili nekom drugom sjevernokorejskom mjestu, moći će se preseliti u bilo koji grad na jugu. U ovom trenutku Sjevernokorejci ne da ne mogu mijenjati mjesto prebivališta, već ne mogu sami birati ni stan ili kuću u kojoj žive. Ipak, sve je to idealizirana slika integrirane Koreje jer ovaj proces bio bi izuzetno težak i složen, prema njemu bi ujedinjenje Njemačke provedeno devedesetih godina prošlog stoljeća bilo dječja igra. – Nadamo se ujedinjenju naše zemlje i vjerujemo da će do nje doći relativno brzo, tijekom sljedećeg desetljeća. Režim Kim Jong-una prilično je nestabilan i ne može još dugo trajati. Ali isto smo tako potpuno svjesni da će taj proces biti bolan, težak i skup. Mi se pripremamo, ali nemoguće je predvidjeti na koje ćemo sve probleme nailaziti tijekom ujedinjenja – objašnjavao mi je Kwonwoo Sung, južnokorejski ekspert za proces ujedinjenja Koreje kad smo prije nekoliko mjeseci sjedili u njegovu uredu u Seulu.
Usporedbe s Njemačkom
Jedan od razloga zbog kojeg je ujedinjenje dviju Koreja u stvari svojevrsna zagonetka jest i činjenica što je stvarno stanje u Sjevernoj Koreji prilično nepoznato. Naime, nemoguće je sagledati stvarno stanje gospodarstva te zemlje jer ti podaci nisu dostupni. Jedine stvarne informacije dolaze iz zapažanja vrlo rijetkih stranih posjetitelja, mahom novinara, koje sjevernokorejska vlada povremeno pušta na svoj teritorij. U svakom slučaju, projekcije stvorene na temelju danas poznatih podataka o Sjevernoj Koreji govore kako bi ujedinjenje koštalo 1,5 bilijuna dolara u prvih deset godina. Iako se ujedinjenje Koreje ponekad uspoređuje s njemačkim, zbog manjka infrastrukture, industrijskih postrojenja pa i pitanja poput pothranjenosti ovo bi bilo puno složenije i skuplje. Uostalom, procjene govore kako bi u slučaju pada Kimova režima u prvih nekoliko mjeseci vladao pravi kaos jer bi pali svi opskrbni lanci na sjeveru. Da bi svaki od 23 milijuna Sjevernokorejaca na dan dobio minimalno potrebnih 1600 kalorija, dnevno bi njihova prehrana zahtijevala podjelu 13 tisuća tona riže. Uz to bi im trebalo osigurati i neophodnu zdravstvenu njegu koja bi bila ključna za dobar dio sjevernjaka. Ujedno, ekonomska demografija nije na strani Koreje. Dok je u vrijeme ujedinjenja zapadna Njemačka imala pet puta više stanovnika u odnosnu na istočnu Njemačku, na Korejskom poluotoku situacija je znatno drugačija. Južna Koreja ima samo dva puta više stanovnika od Sjeverne, što znači da ne samo da bi trošak ujedinjenja bio skuplji “po glavi stanovnika” već bi i ujedinjenje uvelo velik, neplaniran broj ljudi u socijalni i školski sustav. Goleme su razlike i u fizičkom izgledu Korejaca: pothranjeni sjevernjaci danas su u prosjeku nekoliko kilograma lakši i par centimetara niži od sunarodnjaka s juga. Gotovo da će jednog dana, kada budu izmiješani, biti moguće prepoznati tko je s kojeg dijela poluotoka. Tu je i pitanje vrlo ozbiljnih razlika između dviju zemalja. Dok su dvije Njemačke i u vrijeme dok su bile samostalne države održavale trgovinske odnose i potpisale više od trideset sporazuma, dvije Koreje danas su u sasvim drugačijim odnosima. Bez gotovo su ikakvog doticaja, a dok južnokorejska privreda raste, sjevernokorejska propada i zaostaje za ostatkom svijeta. Procjene govore da bi trebalo uložiti 1,5 bilijuna američkih dolara kroz trideset godina da bi odnos BDP-a Sjeverne i Južne Koreje došao na razinu na kojoj je bio odnos BDP-a dvije Njemačke početkom devedesetih i gotovo je sigurno da će se ova nejednakost u razvoju ispravljati kroz generacije.
Bogati rijetkim rudama
Tu je i cijeli niz drugih problema koji se odnose na svakodnevni život Korejaca sa sjevera. Osnovni životni standardi i navike znatno su lošiji od onih kod južnjaka. Bilo bi neophodno iz temelja promijeniti zdravstveni sustav za sjeverni dio zemlje. Poljoprivredna proizvodnja na sjeveru sada je devastirana u tehnološkom pogledu, a da bi se stekla konkurentnost sjevernokorejskih poljoprivrednih proizvođača na slobodnom tržištu, trebalo bi ih opremiti suvremenom poljoprivrednom mehanizacijom, od traktora do sustava navodnjavanja. Naravno, ujedinjenje Koreje imalo bi i svojih pozitivnih učinaka, a potencijalni bi benefiti s vremenom zasigurno nadmašili trošak ujedinjenja. Prije svega, integracija gotovo 23 milijuna Sjevernokorejaca u zajedničku državu značila bi značajno pomlađivanje korejske radne snage. Za razliku od Južne Koreje koja je društvo koje stari, Sjeverna Koreja danas je nastanjena mlađim generacijama koje bi predstavljale veliki bazen sposobne radne snage. Ujedno, stanovnici Sjeverne Koreje relativno su dobro obrazovani u odnosu na to u kakvoj zemlji danas žive i drži se da bi se velika većina njih relativno brzo uklopila u integrirano korejsko gospodarstvo. Jedan od velikih potencijala leži i u rudnom bogatstvu koje se ne-
Na sjeveru su ljudi indoktrinirani u tolikoj mjeri da je moguće da se jave i pokreti otpora ujedinjenju