U zaštiti kotoripskog presudila pruga
Hrvatska jedina europska zemlja koja u materijalno dobro svrstava i govore, a ovih dana je i kotoripska skupina govora proglašena nematerijalnim dobrom
U susjednoj Donjoj Dubravi pojavile su se žestoke kritike zašto oni nisu obuhvaćeni zaštitom, a dr. Virč odgovara da postoje “pravila igre”
Kotoripska skupina govora proglašena je 27. ožujka nematerijalnim kulturnim dobrom Hrvatske i bit će ovih dana upisana u Registar kulturnih dobara. U registar je 2015. godine već upisana štrigovska skupina govora u gornjem Međimurju, koja ima čak 11 samoglasnika, šest više od standardnog hrvatskog jezika, i poseban naglasni sustav. Posebnosti ima i govor Kotoribe, sela u najistočnijem dijelu Međimurske županije, uz rijeku Muru koja je ujedno i granica s Mađarskom.
Prvo mjesto u RH s prugom
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Kotoribi su živjela 3232 stanovnika. – Govor Kotoribe ubraja se u donjodubravsku skupinu donjega međimurskog poddijalekta u koju, osim govora Donje Dubrave kao formalnoga predstavnika, spada i govor Donjega Vidovca. Oni su najistočniji govori međimurskoga dijalekta unutar granica Hrvatske. Od jezičnih osobina velik ih je broj prisutan i u govorima Donje Dubrave i Donjega Vidovca, te draškovečke podskupine donjega poddijalekta, no za zaštićeni govor odlučili smo predložiti govor Kotoribe zbog povijesnoga značenja mjesta, a posebice zbog činjenice što je ona prvo mjesto u Hrvatskoj koje je dobilo željezničku prugu, 24. travnja 1860. – objašnjava dr. sc. Ines Virč, koja je radila na kandidaturi govora za uvrštenje na popis zaštićenih dobara. U susjednoj Donjoj Dubravi pojavile su se žestoke kritike zašto oni nisu obuhvaćeni zaštitom, a dr. Virč odgovara da postoje “pravila igre”. Govor Kotoribe u naglašenoj poziciji ima 11 samoglasnika, od kojih su dva dvoglasnika – ei i ou, a u nenaglašenoj četiri jer je došlo do neutralizacije između o i u te i. Pod utjecajem govora Kerestura u susjednoj Mađarskoj, u Kotoribi je zabilježen velik broj za međimurski dijalekt specifičnih primjera da a prelazi u o bez obzira na to je li bilo iskonski dugo ili ne, npr. m’ojka. Zabilježeno je i dosta i ka vizama, ne karakterističnih za najveći dio kajkavsko g narječja (dįv’ojka, sįnuk’oša). – Kako je pretpostavka da su Zrinski naseljavali dosta kmetova iz bihaćkoga područja, tj. područja štokavske ikavštine, podrijetlo tih ikavizama vrlo se vjerojatno tako može objasniti – ističe dr. Virč. Pod utjecajem “prestižnijeg” gradskog govora i međimurskoga interdijalekta, gubi se, upozorava, rječničko blago, a govor se u cjelini sve manje koristi.
Pozitivan utjecaj i u Mađarskoj
Očuvanje govora Kotoribe imat će, smatra, pozitivan utjecaj i na očuvanje govora pomurskih Hrvata u Mađarskoj. Zanimljivo je da je Hrvatska jedina europska zemlja koja u materijalno dobro svrstava i govore. Na popisu su tako i žminjski, govor Dubravice, Huma na Sutli, otoka Suska, Starih Perkovaca, zadarskih Arbanasa, grobnička čakavština, bednjanski govor, čabarski govori, dubrovački govor, istro-rumunjski govori, splitska čakavština...