Najopasniji fenomen koji se širi društvenim mrežama
Lažne vijesti koje se brzo šire mogu izazvati velike krize u stvarnom svijetu
Onih koji vjeruju u teorije zavjere i alternativne vijesti tri je puta više nego onih koji se oslanjaju na informacije s relevantnim izvorom
Još je 2013., dakle prije Trumpa i pojave pojma “fake news”, Svjetski ekonomski forum procijenio je opasnost od masovne digitalne dezinformacije jednim od najvećih globalnih rizika. U današnjem hiperpovezanom svijetu, širenje lažnih vijesti s lakoćom može izazvati snažne krize. Sjetimo se samo situacije koju smo sve do pojave digitalnog svijeta smatrali anegdotalnom – Orson Wellesa i njegove radijske adaptacije “Rata svjetova” H. G. Wellsa. Uvjerljivo izvedena priča o invaziji Marsovaca izazvala je pomutnju među dobrim dijelom slušateljstva. Izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma predviđa kako sličan scenarij može nastupiti kakvim postom na blogu ili Twitteru. Razlozi su jasni: današnja brzina prijenosa informacija neusporediva je s bilo čime do sada. Svakako to ima svojih brojnih prednosti, ali isto tako omogućuje i brzo prenošenje informacija koje su namjerno ili nenamjerno pogrešne ili provokativne, što može dovesti do ozbiljnih posljedica. U odnosu na doba radija, vjerojatnost da se takvo što dogodi eksponencijalno je veća. Kod radija se informacija na mase prenosila iz jednog izvora, dok se kod interneta radi o masovnom emitiranju poruka masovnoj publici. Iako danas postoje i korektivni mehanizmi, šteta koja nastane plasiranjem dezinformacije u kibernetički prostor teško je popravljiva. Kada se radi o društvenim mrežama, mediju kroz koji se (dez)informacija najbrže širi, ne postoji ništa slično u povijesti. U tek desetljeće postojanja Facebook je okupio više od milijardu korisnika. Svake se minute na YouTubeu uploada sadržaja u trajanju od 48 sati. U tom izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma navedeni su i neki vrlo konkretni, čak dramatični primjeri. Glazbeniku koji je putovao zrakoplovnom kompanijom United Airlines osoblje je polomilo gitaru. Zahtjev za naknadu štete odbijen je pa je ovaj spjevao pjesmu “United Breaks Guitars”, uploadao je na YouTube gdje je pogledana 12 milijuna puta. Dionice kompanije pale su deset posto, što je dioničare stajalo oko 180 milijuna dolara.
Izgubljeno 50 života
Jedan je britanski političar difamiran kad je BBC objavio da je upleten u zlostavljanje djece, ne imenujući ga ipak izravno. No, uskoro je na Twitteru objavljeno tko je, pa se njegovo ime pojavilo u oko deset tisuća tvitova. Više je od 50 života izgubljeno na Bliskom istoku nakon objavljivanja videa “Innocence of Muslims” na YouTubeu. Američki je satirički web The Onion donio vijest kako je nekadašnji iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad u ruralnim dijelovima Amerike popularniji od Baracka Obame. Prenijela ju je iranska nacionalna novinska agencija. A to su tek lažne vijesti, namjerne ili nenamjerne. Onli- ne teorije zavjere karakterizira to što se puno dulje zadržavaju u ljudskim umovima. Tvrdnja kako cjepivo ima veze s autizmom razvila se čak do nivoa javne rasprave. Chemtrailsi popularna su teorija i kod nas, kao i to da je Hitler zapravo preživio rat. Priče o iluminatima, tajnoj skupini koja kontrolira svijet, toliko su česte da mnogi vjeruju kako se radi o činjenici. Pa onda kada tome pribrojite i pojmove Novi svjetski poredak i Bilderberšku skupinu, zabavi nema kraja. Nedavna priča o tome kako su tri milijardera skupo platila skupinu znanstvenika da nas izvuče iz svijeta po uzoru na film Matrix dospjela je i do najutjecajnijih svjetskih medija. Češće nego rjeđe čitamo o mogućnosti kako je Zemlja ipak ravna. A onda je tu i teorija zavjere oko nestanka leta MH370 2014. godine pri kojoj se tvrdi kako je nestali avion sigurno sletio, pa se radi o obmani javnosti. Kako uopće nastaju teorije zavjere i može li ih se suzbiti? U Scientific Americanu na to je pitanje odgovorio talijanski znanstvenik Walter Quattrociocchi s IMT instituta za napredne studije u Lucci, Italija. Sa svojim se kolegama Quattrociocchi bavi istraživanjem širenja lažnih vijesti i teorija kroz društvene mreže ujedinjavanjem znanja iz matematike, statistike, fizike, sociologije i računalne znanosti. Primjenom tih znanja na tragove koje ljudi ostavljaju po Facebooku, Twitteru, znanstvenici mogu prilično detaljno proučavati širenje lažnih vijesti i teorija. Odmah je postalo jasno kako su ljudi jako slabi u razaznavanju istine od prijevare, kao i da nisu racionalni, barem u mjeri u kojoj se to do sada mislilo. Kada ih se izloži različitim informacijama, ljudi će odabrati one koje odgovaraju njihovim uvjerenjima. Tako nešto zove se pristranost potvrđivanja, odnosno tendencija traženja informacija koje potvrđuju one u koje smo povjerovali. No, to je i najbolji način potpirivanja pogrešnih teorija. Talijanski se znanstvenik tijekom pet godina posvetio proučavanju načina na koji korisnik pristupa trima vrstama informacija – vijestima iz mainstream medija, alternativnim vijestima i online političkom aktivizmu. Istražujući ponašanje dva milijuna Talijana na društvenim mrežama došli su do zaključka kako se izvorima sve tri vrste informacija pristupa na isti način.
Doba lakovjernosti
Pristranost potvrđivanja, dakle, igra važnu ulogu u širenju teorija zavjere, a internet je plodno tlo za stvaranje eho komora, zajednica u kojima se lako dolazi do potvrde svojih uvjerenja. U provjeri usporedilo se ponašanje surfera koji prate znanost te onih koji prate alternativne vijesti i teorije zavjere. Razlika je jasna, vijesti iz znanosti imaju relevantan izvor, sve ostalo izvora nema, takve se vijesti stvara kako bi se pojačala neizvjesnost. Ispostavilo se kako su i jedni i drugi korisnici vjerni svojim zajednicama. Jedino što je onih koji vjeruju u alternativne vijesti i teorije zavjera – tri puta više. Oni će i puno više dijeliti taj sadržaj koji prate. Također, ti će korisnici gotovo u pravilu imati prijatelje koji prate isti sadržaj kao i oni, postaju mreža unutar mreže. Porazno je, međutim, da razbijanje mitova samo pojačava uvjerenost u njihovu istinitost. Vjerojatnost da će ti korisnici nastaviti pratiti takav sadržaj povećava se za 30 posto, oni su nakon pokušaja demistifikacije još uvjereniji u njihovu istinitost. I još, nakon što prihvate neku teoriju zavjere, takvi će ih surferi tražiti i u drugim područjima, postaju otvoreni za svaku teoriju zavjere koja se pojavi. Širenje dezinformacija internetom teško je zaustavljiv, svaka utemeljena diskusija završava sukobom ekstremista i polarizacijom. Kao da smo iz informacijskog doba regresirali u doba lakovjernosti.
Razbijanjem mitova pobornici teorija zavjere još više pojačavaju uvjerenost u njih Istraživanja pokazuju da ljudi slabo razaznaju istinu od prijevare i pritom nisu racionalni Internet je plodno zlo za stvaranje eho komora – zajednica u kojima se potvrđuju uvjerenja