Stranka ne može biti talac jednog čovjeka

Gdje je granica? Nema sumnje da bi se našlo i onih koji bi ustali u zaštitu Frljićeva “umjetničkog prava” čak i na obavljanje nužde na pozornici HNK – jer bi u tom “performansu” zacijelo našli neki umjetnički smisao

Prije četiri tjedna naslov na ovoj stranici bio je “Plenković zauzdao Zagreb, je li na redu Split?” Neki su se čudili, ali sad je valjda jasno. Plenković nije sebi mogao dopustiti da uz izgledni poraz u Zagrebu izgubi i Split, gdje je “njegov” Opara u izvrsnoj poziciji, koju bi splitski HDZ lako mogao prokockati usmjeravanjem svojih snaga isključivo u obranu mjesta župana. Plenković pomalo shvaća da u stranci ima ljude koji se neće ustručavati rušiti “njegove” kandidate u Zagrebu, Splitu i Osijeku, pa makar to značilo izravnu štetu i cijeloj listi. Jer Plenković u stranci ima i ljude koji ga drže opasnijim za “pravi” HDZ no što je to bio Milanović. No, još nije jasno hoće li ići do kraja u Zagrebu. Jasno je da mnogi HDZ-ovci sustavno opstruiraju Prgometa, čiji rezultat i bez toga nije mogao biti impresivan, samo kako bi kasnije mogli optužiti Plenkovića. No, hoće li mu biti dovoljan uspjeh u Splitu kako bi anulirao sad već izgledni potop u Zagrebu? Nitko mu ne može garantirati da će Opara uspjeti, tako da će Plenković, ako doista skupi hrabrosti, sad pokušati privesti cijeli zagrebački HDZ, uključujući i Hasanbegovića, natjerati ih progutati ponos, da vojnički poslušno javno stanu uz Prgometa. A oni koji to ne naprave, na koncu bi mogli izvisiti poput Ževrnje, te umjesto Plenkovića biti proglašeni krivcima za katastrofu – što bi za HDZ bio sasvim ispravan opis ishoda u kojem bi Bruna Esih dobila više glasova nego bojkotu izloženi Prgomet. Da nije prosvjeda uznemirenih građana Bola zbog percepcije da im se pred nosom događa drska otimačina Zlatnog rata, Plenković bi vjerojatno još dvojio. Koliko ta “percepcija” bila utemeljena ili ne, potpuno je u ovom trenutku svejedno, poručuje on. Stranka, jelte, ne može biti talac jednog čovjeka. No, hoće li tako popustiti i sutra kad mostovci zbog vlastite “percepcije” zatraže opoziv Zdravka Marića? Što tek reći za “percepciju” desnog krila HDZ-a u slučaju prosvjeda protiv Frljića, koja je, koliko god bila u stvarnosti neutemeljena – za Plenkovića porazna? Na mrežama se protiv Plenkovića i Obuljen vodi prava kampanja, kao da su oni pozvali Frljića. Prosvjed ispred splitskog HNK nije bio usmjeren samo protiv Frljića, već i protiv samog Plenkovića, od kojega se, ili barem od njegove ministrice kulture, očekuje da javnosti pošalje poruku kakvu je poslao eto – baš opozvani Ževrnja. “Ovo nisu Marulićevi dani, ovo što smo prisiljeni gledati u našem nacionalnom kazalištu je gruba zloupotreba i zbog toga će Županija uskratiti financiranje navodnih Marulićevih dana”, rekao je Zlatko Ževrnja dan prije odustajanja od kandidature. Jasno je da se vlast ne treba petljati u programe kazališta, ali od nacionalnih kuća smije i mora tražiti da javni novac troše za promociju, a ne za negaciju nacionalne kulture. Frljiću je mjesto u ponoćnom kabareu, ne u HNK. Ževrnja je dobro rekao, no to je njegov labuđi pjev. A glasači HDZ-a traže baš one koji se ne boje reći što misle. Plenkoviću oporba predbacuje neodlučnost i skrivanje iza povjerenstava, no veći problem bi mu trebalo biti to što mu to isto zamjera i vlastita stranka. U jednom trenutku morat će odlučiti što mu je važnije. Jasno je da Plenković nije kriv za Frljića, jer se radi o čudovištu iz ZF filma koje što je više prosvjeda – samo još više raste i postaje bješnje. Da se od splitskog HNK do rive okupilo najavljenih 20.000 branitelja, podivljala Frljićzilla već bi toliko narasla da bi sutra vjerojatno stupala ulicama Manhattana, razbacujući žute taksije i nebodere duž Broadwaya na putu prema Trump Toweru, dok bi raščupani Donald urlao u slušalicu crvenog telefona Mad Dogu u uho – ta kad će više uzletjeti ti Raptori! No, dobro je, možemo odahnuti, iako su, očekivano, prosvjednici umjesto Frljićevih vulgarnih saturnalija pretvoreni u medijsko ruglo dana, prosvjed je ipak bio mali, pa je Frljić ipak još uvijek osuđen na haranje pozornicama Mitteleurope, zahvaljujući hirovima festivalskih selektora koji javni novac troše kako bi podigli što više medijske prašine. No, ozbiljni kritičari odavna su pokopali Frljićeve adolescentske histerične tirade. Kritičar bečkog Die Pressea premijeru u bečkom Schauspielhausu na prestižnom Wiener Festwochen nazvao je “novim dnom kazališne sezone, cinizmom bez mjere i smisla”. To i ljutite prosvjede u Poljskoj selektor Marulićevih dana očito je smatrao pravom preporukom da javnim novcem tu predstavu upriliči i Splićanima?!? Marul se ovih dana prevrće u grobu. Gdje je granica? Nema sumnje da bi se našlo i onih koji bi ustali u zaštitu Frljićeva “umjetničkog prava” čak i na obavljanje nužde na pozornici HNK – jer bi u tome “performansu” zacijelo našli neki umjetnički smisao.