Kako su franjevci spasili Hrvate iz srednje Bosne
Premijera “Bijelog puta” bit će u subotu u kinu Europa
Nakon što su se Hrvati iz Lašvanske doline našli u okruženju rata, gladi i smrti, tog 10. prosinca 1993. iz Zagreba kreće konvoj spasa Koncem 1993. Hrvati srednje Bosne, a posebice žitelji Nove Bile, proživljavali su humanitarnu katastrofu: cijeli kraj bio je mjesecima u potpunom okruženju postrojbi Armije BiH, a tamošnja bolnica, koja se nalazila u franjevačkoj crkvi, bila je pretrpana ranjenicima koji su počeli umirati zbog manjka osnovnih lijekova i medicinske opreme. Nova Bila bila je na izdisaju, a cijeloj Lašvanskoj dolini prijetila je glad. Zahvaljujući ljudima velika srca, vijesti o pogibelji koja se nadvila nad tamošnje civile probile su medijsku blokadu i stigle su do Zagreba i dalje pa se humanitarna operacija koja je uslijedila spominjala i na sjednicama Vijeća sigurnosti UN-a.
Sjećanja generala Blaškića
Gotovo četvrt stoljeća poslije, ova inspirativna, istinita priča poslužila je kao predložak za dokumentarni film “Bijeli put” iz radionice produkcijske kuće Kadar d.o.o. iz Širokog Brijega, redatelja Zdenka Jurilja, koji potpisuje i scenarij, te producenta Tomislava Bubala, čija je premijera zakazana za subotu, 29. travnja u kinu Europa u Zagrebu, s početkom u 19 sati. U središtu ovog potresnog filma koji obiluje originalnim snimkama iz arhiva HRT-a čiji reporteri prate konvoj “za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“koji je organiziran u prosincu 1993. u Hrvatskoj, s ciljem dopreme hrane i lijekova u improviziranu ratnu bolnicu, gdje su snimljeni iznimno potresni prizori, kasnije implementirani u film. Autori filma također su okupili autentične svjedoke ovog humanitarnog podviga: političare, vojnike, liječnike, ranjenike, a među sugovornicima su i dr. Slobodan Lang koji je, uz dr. Hermana Vukuića, predvodio konvoj, general Tihomir Blaškić iz HVO-a te general Džemal Merdan iz 3. korpusa Armije BiH, ali i brojni franjevci koji su u reali-zaciji tog pothvata odigrali ključnu ulogu. Jedan od njih, fra Zoran Livančić u filmu svjedoči kako je bolnica u Novoj Biloj “pokrivala” potrebe čak 70 tisuća žitelja u nemogućim ratnim uvjetima. Teški ranjenici smještani su po crkvenim klupama, kirurška ekipa bila je neprekidno u pogonu, na rubu snaga. – Bili smo prisiljeni raditi operacije u općoj anesteziji ili bez anestezije. Bolnica je ostala bez antibiotika, infuzijskih otopina, hrane – svjedoči dr. Tihomir Perić, medicinski ravnatelj bolnice. Film otkriva da su se djeca rađala po hodnicima, da se za 50-ak novih ranjenika svakoga dana skrbilo u uvjetima bez grijanja i struje, pa su nevjerica i strah liječnika i pacijenata prerasli u očaj. Za cijelo to vrijeme, međunarodna zajednica slijepo je i nijemo promatrala patnju Hrvata iz srednje Bosne.
Ključna Badnja večer
Stoga je 10. prosinca 1993., na Dan ljudskih prava, iz Zagreba krenuo konvoj s 99 šlepera i 143 članova medicinskog osoblja, franjevaca, novinara i tehničkog osoblja, a nakon dva tjedna i 900 prijeđenih kilometara naposljetku, osim nužne pomoći, na Badnju večer donio i tračak svjetlosti u Lašvansku dolinu u kojoj se živjelo, borilo, rađalo, umiralo od gladi, žeđi i nedostatka lijekova. Utabanim stazama humanitarnog konvoja “Bijeli put” kasnije su otvoreni humanitarni koridori za pomoć svim civilima u BiH bez obzira na naciju i vjeru, a u tamošnjoj bolnici koja je 1999. obnovljena novcem RH danas se liječe i Hrvati i Bošnjaci i Srbi.
MADONNA: Navodno se priprema film o mojem životu, ali jedino ja mogu ispričati svoju priču. Svatko drugi tko to pokuša je šarlatan!