Isključivo je pravo Plenkovića smijeniti ministre koje želi
Troje bivših premijera tražilo je supotpis predsjednika Sabora za smjene ministara jer su rezonirali politički, a ne ustavnopravno
Trojici ministara Mosta mandat je prestao kad je predsjednik Vlade Andrej Plenković potpisao rješenje o njihovu razrješenju Treba li rješenju predsjednika Vlade o razrješenju trojice ministara još neka odluka Hrvatskog sabora i njegova predsjednika ili premijer faktički samostalno može smijeniti članove Vlade, kako tvrde ustavnopravni eksperti, predstojnici katedri ustavnog prava u Rijeci i Zagrebu prof. dr. sc. Sanja Barić i prof. dr. sc. Branko Smerdel? O tomu i drugim dvojbama razgovarali smo s profesorom ustavnog prava dr. sc. Zvonimirom Laucom.
Vrijedi li ono što je propisano za imenovanje članova Vlade, dakle da to rješenje supotpisuju predsjednici Vlade i Sabora, po analogiji i za razrješenje?
Apsolutno se priklanjam onomu što su rekli profesori Smerdel i kolegica Barić, jer je to korektno ustavnopravno tumačenje. Bilo kakvo tumačenje per analogiam, dakle po sličnosti, nemoguće je po ustavnom tekstu. Ako se uđe u strukturu parlamentarne Vlade, kako je koncipirana u Ustavu, onda se zna pozicija premijera i ostalih aktera vezana za biranje ili razrješenje članova Vlade. Premijer je kao mandatar dobio povjerenje predsjednice Republike da sastavi Vladu, utvrđuje kandidate za potencijalna mjesta ministara i potpredsjednika Vlade i s povjerenjem koje mu je dala predsjednica traži povjerenje Hrvatskog sabora za svoje članove Vlade. U slučaju bilo kakvog poremećaja, kao s trojicom ministara, premijer daje do znanja da nema povjerenja u člana Vlade da će po pravilima struke i etičkim načelima odlučivati. Prema tome, premijer je imao potpuno pravo kad je ocijenio da je kap prelila čašu i da se ne može unutar Vlade djelovati na taj način.
Znači li to da trojica mostovaca više nisu ministri ili to prestaju biti kad se izglasa povjerenje novim članovima Vlade?
Mandat im je prestao premijerovim potpisom rješenja o razrješenju. Više nisu ministri.
U Narodnim novinama našli smo odluke troje bivših premijera, Sanadera, Kosor i Milanovića, njima su razrješenja ministara supotpisivali šefovi Sabora?
To su bile situacije s istovjetnom opcijom na čelu Vlade i Sabora pa se išlo na dodatnu potvrdu. Rezoniralo se politički, a ne ustavnopravno. Ali sad kad imamo drugačiju situaciju, nužno je vidjeti što je ispravno, što je ratio, te teleološkim tumačenjem doći do cilja, svrhe propisa. Supotpis kao takav može imati konstitucionalni i deklarativni značaj. Kad bi Ustav predviđao da su predsjednik Vlade i još netko zajedno uključeni u odlučivanje, onda je supotpis konstitutivan jer bez jednog od potpisa nema pravovaljane odluke. Međutim, u ovom slučaju, kad uime parlamenta predsjednik Sabora supotpisuje rješenje o imenovanju člana Vlade, kako je propisano u članku 110. stavku 5. Ustava, taj supotpis ima deklarativan značaj, njime se samo potvrđuje da je potrebna saborska većina to odlučila. Ali kad se radi o razrješenju, premijer je taj koji može reći svakom ministru da više ne uživa njegovo povjerenje i da mora napustiti tu poziciju. Tako je koncipiran sustav parlamentarne Vlade u našem Ustavu i tako funkcionira.
Znači da je sustav koncipiran tako da Hrvatski sabor može uvijek reći premijeru tko mu ne može biti član Vlade, ali mu s druge strane nitko ne može nametnuti ministra u kojeg on nema povjerenje?
Točno. To je temeljni princip rada izbornoga tijela kao što je Vlada koji se sastoji u tome da postoji međusobno povjerenje, na taj način stječu vjerodostojnost, imaju određenu pravnu sigurnost...
Božo Petrov najavio je da će se obratiti Ustavnom sudu.
Već je i predsjednik Ustavnog suda reagirao na način da Ustavni sud nije tu da daje mišljenja, već da rješava pitanja ustavnosti u konkretnim situacijama. A je li trenutačna situacija takva da bi Ustavni sud mogao reagirati, nisam siguran jer su dostatna ustavnopravna tumačenja mojih kolega, koja sam i sam iznio. Uvijek postoji insuficijentnost reguliranja, ali zato postoje i visokostručna i etična tumačenja propisa. Tu se ne može raditi ni o sukobu nadležnosti zakonodavne i izvršne vlasti jer Sabor ne sudjeluje u ovom razrješenju koje je u isključivoj ingerenciji izvršne vlasti. To što neki govore što je onda sa Saborom kao najvažnijim tijelom nije korektno ustavnopravno rezoniranje.
Premijer je imao pravo kad je ocijenio da je kap prelila čašu i da se ne može tako raditi u Vladi Ustavni sud nema razloga sada reagirati jer su dostatna stručna tumačenja Ustava