Statistike Ministarstva unutarnjih poslova: u Hrvatskoj je manje ubojstava, no sve su brutalnija
tek kada postanemo osjetljivi na svako trpljenje koje je izazvano od strane koja ima moć, bez obzira na to što mislimo o konkretnim osobama koje u tome sudjeluju – kaže Matić. Osim što smo kao društvo u cjelini postali pretolerantni na sve oblike nasilja, pojava da ljudi ne reagiraju u takvim situacijama može imati i druge uzroke. Praksa pokazuje da se ljudi ne žele miješati jer si u pokušaju da učine nešto dobro zakompliciraju život. Kako, pojašnjava Željko Cvrtila, stručnjak za sigurnost. – Građani izbjegavaju zvati policiju kada svjedoče nasilju, a jedan od razloga je i što policija u takvim situacijama ne raščišćava što se dogodilo, već, jer joj je to jednostavnije, prijavi sve. Ljudi se onda nađu u problemu zato što su htjeli nekom pomoći i umjesto da im se na tome zahvali, moraju imati posla s policijom, pa s tužiteljstvom, i na kraju sa sudom, ako sve to na sudu završi. Cijeli sustav je, na žalost, tako postavljen da te tjera da se tako ponašaš, pa čak i da toleriraš nasilje ili ništa ne činiš – kaže Cvrtila.
Pobrkane vrijednosti
Svoju posljednju rečenicu Cvrtila ilustrira primjerom jedne zagrebačke škole u kojoj se pojavio problem droge. Kako bi spriječio dilere da drogu prodaju u i oko škole, ravnatelj je odlučio angažirati zaštitare. Prije no što je ta odluka donesena, ravnatelj škole sastao se s roditeljima i iznio im problem te naznačio kako bi ga on riješio. – Roditelji su se složili da bi zaštitarska služba bila rješenje. Odlučeno je da se angažiraju zaštitari koje bi plaćala škola. No onda je Ministarstvo obrazovanja reklo da se zaštitari ne mogu angažirati jer bi možda učenicima bilo neugodno ulaziti u školu koju čuvaju zaštitari. Valjda je po Ministarstvu bolje imati drogu u školi te nasilje povezano s njom – sarkastičan je Cvrtila. Po njemu, do nasilja u društvu i tolerancije na nasilje dolazi i zbog toga što su se odavno pobrkale neke vrijednosti. Mladi su, smatra Cvrtila, prepušteni sebi, a ni obitelj ni škola nemaju više odgojnu funkciju. U današnjem svijetu djeci je na neki način dopušteno sve, a kada odrastete u okruženju Jedan od paradoksa priče o društvu sve tolerantnijem na nasilje su i policijske statistike. Iz MUP-ovih godišnjih izvješća tako proizlazi da je sigurnosna situacija u Hrvatskoj zadovoljavajuća te da je broj ubojstava koja se smatraju najnasilnijim zločinima u padu. Lani su se tako dogodila 43 ubojstva, što je bilo 10 više no 2015. Inače, 2015. zabilježen je najniži broj ubojstva u zadnjih 20-ak godina, što je u policijskim redovima protumačeno kao značajan uspjeh. To i je uspjeh ako se brojke usporede s prijašnjim godinama, kada je u prosjeku bilo oko 70 ubojstva godišnje s tim da bilo godina i kada je broj ubojstva prelazio 100 godišnje. Što se tiče 2017., prema podacima MUP-a, u prva tri mjeseca ove godine dogodila su se tri ubojstva, dok ih je u istom vremenu 2016. bilo šest. No policijske statistike su jedno, a percepcija javnosti nešto sasvim drugo i obično se jedno s drugim ne poklapa. Razlog tome možda je i to što su neki od zločina koji su se u posljednje vrijeme dogodili bili toliko brutalni ili iracionalni, što je za mnoge stručnjake koji su ih komentirali dokaz da nam je društvo erodiralo u svakom pogledu te da je nasilje postalo općeprihvaćeno.