Tri priče vode u neočekivani rukavac trilera koji tjera u brigu
Krimić “Cesta lijesova” počinje situacijom od koje se svakom promišljenijem čovjeku ledi krv u žilama. Naime, glavnog junaka priče more je izbacilo na plažu, jedva živog, ozbiljno pothlađenog i u općoj panici: on naime ne zna tko je i kako se našao u toj situaciji. Taj furiozan početak romana diktira njegovu cijelu atmosferu, jer baš kao što je priroda hladna i opasna, čovjek je opasna “zvijer” samom sebi. Stoga i ne čudi pitanje koje je svojevrstan podnaslov i reklamni slogan ovog romana, a koje glasi: “Ako ste nekoga ubili, onda biste se toga trebali i sjećati, zar ne?” No, taj uzbudljivi početak tek je dio priče. Dok pratimo pokušaje izgubljenog čovjeka da se snađe u novonastaloj situaciji, kao i rastući strah pred spoznajom da je možda i ubojica, ulazimo i na drugi kolosijek radnje. Tamo je detektiv George Gunn koji stiže na usamljeni svjetionik s kojeg su prije više od sto godina netragom nestala trojica svjetioničara. Kako će se spojiti te dvije priče? I kako će se u njih uklopiti treća, ona u kojoj jedna očajna tinejdžerica ne može preboljeti samoubojstvo oca? Odgovore na ova pitanja Peter May, škotski književnik kojem je ovo prva knjiga prevedena na hrvatski, daje u maniri vrhunskog autora koji besprijekorno gradira uzbuđenje u punokrvnom trileru. No, njegov roman “Cesta lijesova” (Znanje, urednik Tomislav Zagoda, prijevod Neven Dužanec, 99 kuna) nudi i jedan sasvim neočekivani podtekst priče, njezinu srž, ono zbog čega je i započeo slijed zločina. Otkriti taj (pra)početak ove priče ne bi bilo pristojno prema svim čitateljima koji će posegnuti za ovim romanom. Naoko, razlog za zločin čak je pomalo i naivan, ali kako roman odmiče, čitatelj postaje sve svjesniji koliko je velika nevolja kada se na jednoj strani vage nađe dobrobit čovječanstva, a na drugoj veliki novac. Svi znamo kako to završava, zar ne?