STABILNOST SUSTAVA NE GRADI SE SMANJENJEM MIROVINA
Problem dodatka na mirovinu nije od jučer, a na svojoj ga je koži 2010. osjetilo tisuću žena koje su tada odlazile u prijevremenu mirovinu. Radi se o ženama koje su u vrijeme pokretanja mirovinske reforme bile starije od 40 i mlađe od 50 godina te im je omogućeno da se dobrovoljno uključe u drugi stup. Tko god se 2002. dobrovoljno uključio u privatnu mirovinsku štednju, sigurno nije planirao ići u prijevremenu mirovinu te nije računao da će relativno brzo ostati bez posla. No došla je kriza, pljuštali su otkazi na sve strane, a tek kad su se našle u prijevremenoj mirovini, dobrovoljne osiguranice 2. stupa otkrile su da im je mirovina dodatno smanjena 27 posto samo zato što su u 2. stupu. Neke od njih primale su tu umanjenu mirovinu pune dvije godine dok se državni aparat konačno nije pokrenuo i dok se nije stvorila kritična masa koja je natjerala premijerku Jadranku Kosor da nešto učini. I jest, po principu “drž’ vodu dok majstori odu”, Kosor je riješila status dobrovoljnih osiguranika, no svojim je nasljednicima ostavila da se batrgaju s preostalih 1,7 milijuna osiguranika 2. stupa. Plenkovićeva Vlada zasad nije pokazala razumijevanje za probleme budućih umirovljenika te je bez ustezanja najavila da će drugi stup ostati bez 27 posto dodatka na mirovinu koje će im se isplaćivati iz prvog stupa. Gotovo bešćutno zvuči obrazloženje Vlade da će time pridonijeti održivosti javnih financija i mirovinskog sustava na dugi rok. Hrvatske su mirovine ionako male i kako išta u državi može biti održivo ako se još skrešu za 27 posto? Siguran je to smjer za gužve oko kontejnera! Svakako, jedan od izlaza bio bi da ljudi dulje rade, ali rijetko tko napušta radno mjesto iz čistog hira, nego zato što ga poslodavac ne želi. Sustav mirovina opterećen je brojnim nepravdama, povlaštenim skupinama, mirovinama koje nemaju pokriće u uplatama doprinosa i na sve to stvoreni su temelji za novu nepravdu koja je vladajućima očito mačji kašalj u odnosu na “održivost” njihovih funkcija.
Jedan od izlaza bi bio da ljudi dulje rade, ali tko napušta radno mjesto iz čistog hira ako ga ima