Na zdravlju se ne smije štedjeti, a sustav se može racionalizirati
Liječnici nisu bogovi da određuju tko će preživjeti, a tko neće
Endoskopski zahvati tumora nosa, sinusa i lubanjske osnovice specijalnost su ovog liječnika iz KBC-a Zagreb, na klinici koja parira svjetskima ivana.rimac-lesicki@vecernji.net Opisuje ju se kao jednu od najzahtjevnijih kirurških tehnika, “kraljicu” razvijenu u posljednja dva desetljeća – endoskopskim zahvatima tumora nosa, sinusa i lubanjske osnovice u svjetskim centrima parira Klinika za bolesti uha, nosa, grla i kirurgije glave i vrata KBC-a Zagreb gdje je dosad operirano više od stotinu ljudi. Dr. Martin Jurlina, jedan od liječnika iz tima, ističe ponos, no upozorava i na potrebu usmjeravanja i edukacije mladih liječnika. – Perspektiva nam je zabrinjavajuća. Kritična masa vrhunskih stručnjaka je načeta prirodnim odljevom iz sustava i odlaskom u inozemstvo. Velikom brzinom odlaze nam specijalisti u vrhunskim godinama, a opća populacija teško može iščitati što iz toga slijedi – govori dr. Jurlina. A to što slijedi, kaže, jest da će nas ubrzo liječiti uvezeni liječnici koji su stasali u drugim sredinama i nemaju, kako navodi, transfer prema bolesnicima i znanje je- zika koji su potrebni za kvalitetan i održiv zdravstveni sustav. Dr. Jurlina, stručnjak koji radi spomenute zahvate kojima je alternativa otvorena operacija što znači rezanje lica i čela, kaže da to nije crna, nego realna prognoza. – Ako nije zahvaćena koža ili oko, estetika pacijenata potpuno je očuvana kao da nisu operirani. Smrt od takvog tipa tumora je prestrašna. Na specijalizaciji sam vidio mladog čovjeka koji je nasred čela imao “karfiol”, a iz njega je tako smrdjelo da nisi pola sata poslije mogao proći hodnikom. Zato imamo vizite na dah: udahnete ispred sobe i unutra ste koliko možete zadržati dah. Međutim, svim tim ljudima, ako se dobro operiraju i ako im nema spasa, sigurno im je kraj života humaniji – govori i naglašava da se mora raditi i na kvaliteti umiranja, omogućiti dostojanstven život do zadnjeg udaha. To što kaže je u suprotnosti s onom “nema mu spasa”. – To je eufemizam koji je prestrašan. Liječnici nisu bogovi ni Poncije Pilat pa da određuju tko će preživjeti, a tko u tome neće, nažalost, uspjeti. Oni su tu da na stupnju najbližem mogućem priznatim svjetskim standardima pruže maksimalnu kvalitetu zdravstvene skrbi koju sustav može financijski i organizacijski