Gdje je nestao čovjek?
Dok se mostovci ubiše dokazujući kako su nevini a njihov dojučerašnji saveznik HDZ nešto najgore što može biti, ubiše se i hadezeovci dokazujući kako je njihova stranka u svemu u pravu, kako je Plenković državnički postupio i kako se Most pretvorio u “stranku opasnih namjera”. U osobnim “anketama” uvjerio sam se da velik broj ljudi misli ovako – Plenković je dobro učinio što je ispravio grešku učinjenu dok se formirala vlast te se dogovorio o suradnji s Mostom, no to ispravljanje greške neće ni izdaleka imati pozitivne posljedice kao što su bile negativne pošto je napravljena. Kao što sam već napisao, novi predsjednik HDZ-a se iz Karamarkova iskustva mogao uvjeriti u nepouzdanost i nevjeru Mosta, u njegovu ovisnost o zabijanju noža u leđa partneru kako bi se dodvorio javnosti. Most ne podnosi nikoga uza sebe, pogotovo ne iznad sebe, a ta umišljenost u svoje savršenstvo i prednost pred svima ostalima ni u čemu nema pokrića. Njihova kivnost na sve, kojoj je razaranje zakonito čedo, odgovara određenom broju Hrvata, i o tome je li to bio trajni ili samo privremeni savez djela birača i Mosta mogla bi ovisiti i stabilnost vlasti u budućnosti. Ali ni pod koju cijenu, makar se izbori više puta ponavljali, ni Karamarko ni Plenković nisu smjeli veličinu stranke koja je uvela demokraciju, stvorila i obranila Hrvatsku te je u svemu utemeljila kao europsku državu staviti na kušnju u suradnji sa strankom koja je svu povijest te države proglasila ništavnom a svoju pojavu spasonosnim Božjim darom. Poslije Tuđmanove smrti i deset godina stabilne HDZ-ove vlasti stvaraju se neprirodne koalicije koje će nekoliko puta zemlju dovesti do kaosa. Zašto? Po mom mišljenju zato što je s Tuđmanovim odlaskom prestala bitka za Hrvatsku a zamijenila ju je bitka za vlast, kakva god bila. Svi ljudi koji drže do nekih temeljnih načela šokirali su se u ljeto 1998. godine kad su Račan i Budiša sklopili koalicijski sporazum koji će ih na početku 2000. godine dovesti na vlast. Naravno, ta se neprirodna koalicija krvnika i žrtve raspala, pokazalo se da je napravljena isključivo zbog vlastohlepnih ambicija dviju stranaka i njihovih čelnika. Vjerojatno bi političko stanje u Hrvatskoj u ovom stoljeću bilo bitno drukčije da Budiša nije dao nacionalni legitimitet SDP-u koji je naslijedio izrazito protuhrvatsku Partiju, vjerojatno SDP nikad ne bio druga najmoćnija stranka u zemlji, i vjerojatno bi sve vlade i vlasti poslije Tuđmanove smrti drukčije izgledale. I kao što su Budiša i HSLS dali nacionalni legitimitet SDP-u, HDZ ga je dvaput, s Karamarkom i Plenkovićem na čelu, dao Mostu. Račan i SDP su iznevjerili Budišu (među ostalim, ne davši mu potporu na predsjedničkim izborima, u natjecanju s Mesićem), a Most je dva puta iznevjerio HDZ. Sva tri puta, i 2000. i 2015. i 2016. godine, SDP i Most ostali bi na margini da nije bilo Budišina, Karamarkova i Plenkovićeva vlastohleplja koje im je zamračilo oči pred nacionalnim interesima. Od tih interesa bilo im je važnije partnerstvo nasljednice zločinačkog Saveza komunista Hrvatske, SDP-a, i zbrda-zdola skupljenog Mosta, grupe gradonačelnika i načelnika hrvatskih vukojebina koja nije imala baš nikakve osobine i sposobnosti za sudjelovanje u vođenju države. Poslije dr. Franje Tuđmana u Hrvatskoj će se dogoditi pogubni procesi koji će zemlju dovesti do kolonijalnog položaja u Europi i do sadašnjeg kaosa. Famozna šestorka koja je uzela vlast 2000. godine bez trunka je srama hodočastila po europskim i svjetskim metropolama gdje je sluganski, nudeći se kao vazal, tražila potporu. A upravo su europskim i svjetskim moćnicima odgovarali svi protivnici Tuđmana i HDZ-a, te njihova koalicija koja bi uzela vlast koliko god stranke u njoj bile ideološki i svjetonazorno različite pa i suprotstavljene. Tako su lakše mogli Hrvatskoj oteti sve što su htjeli, budzašto pokupovati njezina nacionalna bogatstva i u njoj promicati mit o Europskoj uniji koja će je pljačkati tobože joj donoseći spas. Tako je načelo – imati vlast pod svaku cijenu, makar i s onim s kim ne bi trebalo surađivati ni pod koju cijenu, postalo dominantno. Hrvatska ne bi bila nestabilna zato što bi zbog izbjegavanja loših koalicija svako malo ponavljala izbore, nego je nestabilna zato što takvim koalicijama želi izbjeći izbore. Zbog toga Plenković nije nimalo nevin, on je glavni krivac što se dogodio kaos u Hrvatskoj. On je jednostavno morao znati da će mu se taj kaos dogoditi, ali vlastohleplje je bilo jače. Ostavimo malo politiku i trenutačnu političku situaciju po strani, iako je ona direktni i indirektni uzrok svega ostaloga što se događa u svim područjima našeg života, pa tako i otuđenja čovjeka od čovjeka, neimanja osjećaja za bližnjeg, drukčijeg i njegove potrebe. Zakon jačega je na djelu. Slabiji se povlače, šute i nestaju. Ta je šutnja pogubna i zlokobna. Ovo nisu vremena za šutnju. To pokazuje primjer dječaka s posebnim potrebama čija je prva pričest protekla normalno zahvaljujući njegovoj majci koja je progovorila i imala hrabrosti istupiti javno i boriti se za svog sina. Čestitke majci i medijima. KONTAKT reagiranja@vecernji.net
Poslije Tuđmanove smrti stvaraju se neprirodne koalicije koje će nekoliko puta zemlju dovesti do kaosa. Tuđmanovim odlaskom prestala je bitka za Hrvatsku, a počela bitka za vlast, kakva god bila