Veliki sve talente odvedu iz Slavonije
Cedevita je i bez Boatrighta i dalje veliki favorit za osvajanje naslova prvaka
Od igrača tražim da budu profesionalci. Ne želim biti policajac, no na treningu se najbolje vidi je li netko prekasno otišao spavati Dražen Brajdić Vladimir Krstić, negdašnji košarkaš svih istaknutijih hrvatskih klubova (Split, Cibona, Zadar, Cedevita, Zagreb), sa svojim Osijekom Vrijednosnicama priredio je možda i najugodnije iznenađenje ovogodišnjeg Prvenstva Hrvatske. S momčadi predvođenom Šarcem i Mustapićem, od koje se to nije očekivalo, izborio se za sedmo mjesto u ligaškom dijelu, a potom je u četvrtfinalu doigravanja pred favoriziranim Splitom položio oružje tek u takozvanoj majstorici. Zbog svega toga Krstićev poslodavac Aleksandar Hrkač bio je jako zadovoljan. – On je već desetak godina glavni sponzor kluba koji se iz Darde preselio u Osijek i, da njega nema, ovaj klub ne bi bio A-1 ligaš. Nije očekivao da ćemo postići ovakav uspjeh, da ćemo već u veljači osigurati nastup u doigravanju. Zahvaljujemo mu i igrači i ja što ulaže u klub pa ne ovisimo o lokalnoj politici. On je jedini sponzor pa tako i neformalni vlasnik kluba. A kakva je Slavonija s košarkaškim talentima? – Krahom Broda, vi sada do Zagreba teško možete pronaći kvalitetna igrača. Ako se i pojavi neki nadareni mladac, odmah se pojave i naši najveći klubovi pa ga odvede, kao što je Cedevita odvela Barišića još kao kadeta, a Cibona Uljarevića u još mlađoj dobi. Krstić s osječkim klubom ima još jednu godinu ugovora pa bi volio i da mu u sastavu ostanu i neki važni igrači poput Jakova Mustapića (22, 192 cm) koji pak nema ugovor s klubom. – Teško ćemo Jakova zadržati nakon ovakve sezone jer on će sigurno dobiti ponude s viših razina. Čvrst je i eksplozivan branič koji je popravio šut pa je bio naš najbolji strijelac, a ja bih rekao i igrač koji je ove sezone u A-1 ligi najviše napredovao. S obzirom na njegovu staturu i pregled igre, nije li šteta što ga prijašnji treneri nisu usmjeravali prema poziciji razigravača? – To je velika šteta. To je bila pogreška, no on je još uvijek mlad, samo su mu 22. Krstić je pak još prilično mlad trener. Više po stažu nego po godinama (44). – Nakon što sam 2011. završio karijeru kao Cedevitin treći razigravač, u onoj sezoni kada je taj klub igrao Final Four Eurokupa, malo sam se odmorio, a onda sam počeo s igračima raditi individualne treninge. Nakon toga dobio sam poziv od Podsuseda da radim u A-2 ligi, a prije dvije i pol sezone dobio sam poziv iz rodnog Osijeka. – Volim ovaj posao bez obzira na to što se stalno izmjenjuju dobri i loši trenuci. Stres je veći nego u igračkim danima, no strast za utakmicama je slična. Baš kao i osjećaji nakon pobjeda i poraza. A kako se on nosi s porazima? – Tu istu večer i cijeli sljedeći dan najradije se nigdje ne bih pojavio, no čim se krenem pripremati za sljedeću utakmicu, to zaboravim. Tako je i u obrnutom slučaju. Kada pobijediš, osjećaš se kao da si na Mt. Everestu, tu večer i sutradan, no s prvim treninzima za novu utakmicu i to zaboraviš. Njegova je trenerska filozofija jednostavna, slična onoj iz igračkih dana. – Volim da mi sve kreće od obrane jer, ako nemaš klasne igrače koji će koš zabiti ni iz čega i ako popustiš u obrani, teško ćeš doći u priliku pobijediti. Osim toga, ja ne volim da imam igrača koji zabija 25-30 koševa, a da nitko drugi ne može više od 10. Najviše volim kada imam 5-6 dvoznamenkastih igrača.