Jao svima kojima će Šprlje suditi kao i Mariću

Osuda koju je kolegi u Vladi izrekao bivši ministar pravosuđa puno je ozbiljnija i od SDP-ova “sukoba interesa”. Tim više što državni odvjetnik za sada nema ni sumnje o tomu o čemu je Šprlje već presudio. Kad bi se držali pravila traženih za Marića, onda

Ante Šprlje vratit će se u sudnicu nakon što je u nikad kraćem postupku osudio kolegu ministra financija Zdravka Marića. Bez saslušanja i bez izvođenja dokaza, a nakon što je sam preinačio SDP-ovu optužbu! Tek nakon što ga je osudio, čuo je Marića kako se brani da nije znao što se događa u Agrokoru, na što je na N1 uzvratio: “Mislim da je morao znati. I kao član Vijeća za financijsku stabilnost. Odgovornost je tu jasna”, lupio je Šprlje sudskim čekićem o stol. Uzgred, u tom Vijeću glavnu riječ vode guverner HNB-a i njegovi zamjenici, Marić je lani u srpnju bio na sjednici, a u prosincu poslao je zamjenu. U svakom slučaju, to što Šprlje misli predstavlja odgovornost za zloporabu položaja. To je puno ozbiljnije od SDP-ova “sukoba interesa”. Tim više što nadležni državni odvjetnik za sada nema ni sumnje o tomu što je Šprlje već presudio. Kad bi se dosljedno držali pravila na kojima se inzistiralo za Marića, onda bi posve ozbiljno trebali postaviti pitanje je li Šprlje podoban da se sada vrati u sudnicu i dobro obavlja posao suca. Bi li sada svatko mogao tražiti da mu ne sudi netko tko ni kolegi nije dao priliku da

U Milanovićevoj Vladi malo tko nije bio u sukobu interesa pa ih je on s pravom branio govoreći da “sukob interesa nije kriminal”

se očituje o optužbama prije nego što ga osudi? Uostalom, nije li Šprlje kao sudac u mirovanju otišao predaleko u političkom angažmanu za Most, pa je i sam sada u potencijalnom sukobu interesa kad mu se u sudnici nađu članovi ili simpatizeri Mosta, HDZ-a... O tomu će se eventualno suditi od slučaja do slučaja u kojem Šprlje sudi. Ali, jao svima kojima Šprlje bude sudio kao što je suđeno Mariću, jer je nekoć radio za Agrokor. A zapravo se osudom Marića za sukob interesa htjelo osuditi Vladu. Nasuprot tomu, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa svojedobno je ustanovilo da Petar Skansi, bivši pomoćnik ministra Željka Jovanovića, nije bio u sukobu interesa unatoč tomu što je i sam profitirao angažirajući se na izmjenama zakona kojima su osvajači medalja, čak i ako su bogati i imaju druge izvore prihoda poput Skansija, dobili povlaštene mirovine od svoje 45. godine. Skansiju nije bila smetnja ni to što je bio dopredsjednik Hrvatskog kluba olimpijaca koji je godinama inzistirao na toj povlastici, za koju im je uzor bila Srbija. Povjerenstvo je ocijenilo da je Hrvatski sabor usvajanjem tog zakonskog prijedloga ocijenio da “javni interes prevladava” iako je Skansi ostvario određeni privatni interes. Onda je možda i Marić mogao sudjelovati čak i na izradi lex Agrokor jer su zastupnici, pa i Mostovi, izglasavanjem tog zakona “pokrili” sve eventualne sukobe interesa. SDP, a potom stjecajem dramatičnih političkih okolnosti izazvanih razrješenjem ministara i Most potencijalni sukob interesa ministra Marića prikazali su kao nešto kriminalno. U Milanovićevoj Vladi gotovo da i nije bilo ministra bez sukoba interesa pa je i on s pravom jednom ustao u njihovu obranu kazavši: “Sukob interesa nije kriminal”. Nekad je i ta granica tanka. Tako je potencijalni sukob interesa Zorana Milanovića vezano uz angažman obrta njegova prijatelja Igora Kneževića “pokrio” Tomislav Saucha tim više što je Povjerenstvo zaključilo da je postupao u propisanom okviru za javne nabave bagatelne naravi. Da je Tomislav Karamarko na vrijeme deklarirao svoj potencijalni sukob interesa zbog poznanstva s Josipom Petrovićem kao savjetnikom MOL-a te se izuzeo iz odlučivanja o arbitraži i Ini, Vlada ne bi zbog toga pala. Tada bi bila stvar premijera smatra li da je njegovo izuzeće nepremostiva prepreka radu Vlade. Tako je i s Marićem. To što se izuzeo od odlučivanja pozitivno je s obzirom na okolnosti iako bi bilo bolje da je pitao Povjerenstvo je li to dužan učiniti. Recimo, sudac mr. sc. Radovan Dobronić presudio je švicarcima, a 18 godina radio je u Zagrebačkoj banci. On je odmah sve u sudnici pitao je li im to problem pa im je rekao: “Razmislite i očitujte se odmah ili zašutite o tome jednom zauvijek”. Procesi u Agrokoru za sada su u nadležnosti Ministarstva gospodarstva, kojem je jedino Šprljino Ministarstvo pravosuđa asistiralo stručno, ali i “držanjem svijeće” pri izradi lex Agrokor. Čak i da se ustanovi da je ministar Marić bio u sukobu interesa kad je, recimo, odlučivao o Vladinu izvanrednom povjereniku Agrokora, to ne bi bio razlog da odmah odstupi tim više što je tu odluku donijelo kolektivno tijelo, a ne on samostalno ili uz njegov presudan utjecaj. Tako smo analizirajući slučaj Martine Dalić zaključili da to što je eventualno u sukobu interesa zato što joj je suprug član uprave Ine dramatično toliko koliko to takvim prikažu ona, Vlada i HDZ. Šutnja i ignoriranje sukoba interesa slabe povjerenje javnosti u rad dužnosnika, a iskazivanje i otklon od takvih unutarnjih sukoba jačaju ga.