Sv. Leopold Mandić u rujnu ponovno u Hrvatskoj
Tijelo sveca u rujnu će biti izloženo u Zadru, Rijeci, Splitu, Dubrovniku i Boki kotorskoj
Svečevo tijelo, koje je lani pohodilo više od 200.000 ljudi u Zagrebu, bit će izloženo u Zadru, Splitu i Dubrovniku te u Mandićevoj rodnoj Boki kotorskoj
Prije nekoliko godina napravljena je nova maska za lice po modelu iz 60-ih te je tijelo premješteno u novi sarkofag Sveti Leopold Bogdan Mandić ponovno dolazi u Hrvatsku krajem ljeta! Informaciju da će svečevo tijelo, koje je lani pohodilo više od 200.000 vjernika u Zagrebu, ponovno doći u našu zemlju objavio je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski, prekjučer na Danima Odjela za psihologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Tijelo sv. Leopolda Mandića, kako je rekao mons. Puljić, bit će izloženo u Zadru, Rijeci, Splitu i Dubrovniku i svečevoj rodnoj Boki kotorskoj, a mi neslužbeno doznajemo da bi se to trebalo dogoditi u rujnu, točnije 14. rujna. Službena informacija, naime, još nije objavljena, jer Vatikan čeka formalno odobrenje biskupa iz svih spomenutih biskupija, koji su ta odobrenja poslali u Rim, pa će službeni odgovor zacijelo stići vrlo brzo.
Veliki interes za duhovnost
Papa Franjo lani ga je, uz Padre Pija, imenovao zaštitnikom Godine milosrđa, i to zbog njegove karizme ispovjednika. Za sv. Leopolda kaže se kako je bio prijateljem pokornika. Kad bi nekoga prvi put primao, činio je to kao da se već odavna poznaju. Toliko je bio ljubazan, srdačan i gotovo ponizan da bi, želeći pomoći, ustajao iz svog malog naslonjača kad bi zapazio da je čovjek nesiguran i da se boji. Rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg Novom kao jedanaesto od 12-ero djece u obitelji Petra Antuna Stjepana Mandića i Dragice Carević). Kako je bio slabašan i ne odveć dobra zdravlja, kršten je mjesec dana nakon rođenja kao Bogdan Ivan, a velik interes za duhovnost poka- zuje već u djetinjstvu. Kako je kapucinski samostan u Herceg Novom tada potpadao pod venecijansku provinciju, u dobi od 16 godina mladi Bogdan odlazi u kapucinsko sjemenište u Udinama (Italija). Zadnjih je četrdeset godina života proveo u kapucinskom samostanu u Padovi ispovijedajući vjernike satima. Pohodili su ga tzv. mali ljudi, ali i ugledni građani: radnici i industrijalci, studenti i profesori, intelektualci, vojnici i časnici. Ali i časne sestre, redovnici, svećenici pa i biskupi. Potpuno je bio predan ispovijedanju jer za njega je ispovjedaonica bila mjesto ekumenskog djelovanja gdje molitvom ustraje na cilju da svi budu jedno. Nakon ekshumacije iz grobnice u kojoj njegovo tijelo počiva od 1963., relikvije su podvrgnute stručnoj analizi, tj. rekogniciji. Medicinsko ispitivanje trajalo je 49 dana i prof. De Caro, voditelj stručnog tima, rekao je: “Ne mogu dešifrirati odlično stanje očuvanja tijela sv. Leopolda”, nad kojim je zadnje ispitivanje obavio 1976. prof. Virgilio Meneghelli. – U odnosu na prije 39 godina, koristeći se posljednjim tehnologijama, podvrgnuli smo svečeve relikvije CT-u s pomoću kojeg smo snimili 3000 slika koje su nam prvi put omogućile preispitivanje s upotpunjenom analizom i vanjskih i unutarnjih dijelova tijela. Na naše iznenađenje, utvrdili smo da još uvijek postoje dijelovi mozga i srca – rekao je De Caro dodavši da je to neobično jer je poznato da se u neraspadnutim tijelima svetaca “meki organi” ne očuvaju poput ostalih dijelova tijela.
Ručno oslikana maska
“Podvrgnuli smo relikvije CT-u, snimili 3000 slika i napravili detaljnu analizu tijela”
Nakon obavljena medicinskog ispitivanja napravljena je nova maska za lice po modelu iz 60-ih godina prošlog stoljeća, koja se čuva u samostanu, te premještanje tijela u novi sarkofag koji je izradio veroneški stručnjak Lineo Tabarini. Nova maska izrađena je od poliuretana, a ručno su je oslikale dvije umjetnice, časna sestra iz Napulja i profesionalna vizažistica iz Trevisa.
“Na svoje iznenađenje utvrdili smo da još uvijek postoje dijelovi mozga i srca”