Agrokoru će dati 200 milijuna eura, ali traže plan restrukturiranja
Agrokor hitno mora ugovoriti od 200 do 250 milijuna eura kredita. Bankari žele znati može li se izbjeći stečaj, koliki će biti otpis dugova i zamjene duga za udjele
Revizija bi trebala utvrditi i vrijednost imovine i podvući crtu, a konzultanti zaključiti – stečaj, otpis dugova i kolika zamjena dugova za udjel Agrokor bi morao do kraja svibnja ugovoriti novi kredit u iznosu od 200 do 250 milijuna eura. To je nešto manji iznos od prije neki dan spominjanih potrebnih 400 milijuna eura, novca potrebnog prije svega za redovno plaćanje dobavljača Konzuma i osposobljavanje tvrtki unutar koncerna, a kako bi police Konzuma bile popunjene u sljedećoj turističkoj sezoni. Jasno je da bez stabilnog Konzuma nema ni puno šanse za opstanak Agrokora. Kako doznajemo, domaće banke spremne su sudjelovati u kreditiranju Agrokora, no traže da se što prije napravi plan restrukturiranja.
Kaznena djela?
Jer, žele znati ima li šanse da se izbjegne stečaj, ako da, na koliki otpis moraju računati te hoće li se dio potraživanja pokriti zamjenom za uloge u kompanijama Agrokora. Stroge računice već govore o potrebnom otpisu od 30 do 50 posto. Plan je bio da se na jesen počinje s restrukturiranjem, no jasno je da će se posao morati ubrzati. Bez obzira koliki je novac u igri, privremena uprava Agrokora vodi teške pregovore s bankarima i fondovima jer je jasno da i onaj tko novac daje želi vidjeti i ciljeve. Bez obzira i na to što krediti odobreni nakon donošenja zakona imaju prioritet u naplati. Revizori iz PwC-a u Agrokoru stoga ubrzano rade. U četvrtak je objavljen dug zaključno s krajem ožujka, koji pokazuje nepravilnosti jer se brojevi ne podudaraju s brojkom koju je krajem rujna prošle godine objavila prijašnja uprava. Tek treba doći u trag iznosu od 3,7 milijardi kuna, odnosno tome zašto je za toliko iskazan manji dug. Pita li se financijaše, reći će da ključan razlog može biti samo u tome da se ciljano iskaže niži dug pa da tako i omjer neto duga i EBITDA-e bude manji, element koji ulagači najviše gledaju pri odobravanju novih kredita. Koji su Agrokoru bili neophodni, posebno nakon 2015. godine, nakon preuzimanja Mercatora koji je iskazivao manji EBITDA (razlika između poslovnih prihoda i poslovnih rashoda bez troška amortizacije). Do novih kredita bilo je teže doći i zbog strožih mjera HNB-a o manjoj izloženosti banaka prema Agrokoru. Na takvim, izgleda lažnim izvješćima, radila su se i izvješća rejting agencija, koja su bila mjerilo za investicijska tržišta. Ovih dana iz stranih investicijskih kuća dolaze i nelijepe poruke o izradi izvješća “na ovim područjima”. No jasno je da se isto tako može postaviti pitanje ulagačima zašto su u tolikoj mjeri bili spremni na rizik i ulaganje. Ako su se i prikazivali manji dugovi, jasno je da to vjerojatno nije Agrokor radio sam, nego u dogovoru s nekim dobavljačima, kaže nam jedan od financijskih stručnjaka. Pita li ih se može li to biti kazneno djelo, reći će da, ali, u Hrvatskoj, možda i ne. No taj dio mora tek utvrditi istraga, koja se neće moći, jasno je, zaustaviti na Agrokoru. Uspoređuju li se izvješća svih kompanija izlistanih na burzi, vidljivo je kakve se sve kreacije uljepšavanja mogu napraviti. Od iskazivanja većih zaliha, kako se ne bi prikazala manja dobit ili čak gubitak, do nestavljanja novca u rezervacije ili na stavku “ispravak vrijednosti” što bi značilo da se sve plaća na vrijeme... Takvo što nisu kaznene radnje, ali ulagačima svakako umanjuju povjerenje. Osim obveza, revizija bi sada trebala utvrditi i vrijednost imovine i onda podvući crtu, a konzultanti zaključiti – stečaj, otpis dugova i kolika zamjena potraživanja za udjel.
I banke u vlasništvu
Iako su dobavljači jasni da žele povrat cijelog duga, nije isključeno da će morati prihvatiti, isto kao i drugi vjerovnici, otpis dijela dugova, ai u nekom trećem scenariju pretvaranje potraživanja u udjele. Naime, i svjetska iskustva pokazuju da se u većim restrukturiranjima dio duga vraća u novcu, dio se otpisuje, a treći dio mijenja se u udjel. Upravo zato već postoje ideje nekih dobavljača o prihvatljivoj zamjeni potraživanja za udjel u Konzumu, koji bi dobavljači uz stručan menadžment i asortimanom domaćih proizvođača mogli održati na životu, pri čemu bi istodobno bio spašen i njihov plasman. No i bankari bi mogli svoja potraživanja pretvoriti u udjele, što nije najsretnije rješenje za financijske institucije, ali sličnih primjera nedavno smo imali na tržištu kada je Zagrebačka banka uspješno spasila Optimu ulaskom u njezino vlasništvo.
Prijašnja uprava Agrokora prikazala je niži dug kako bi lakše došla do novih kredita