Hasanbegovićevo isključenje možda je i najveći Plenkovićev politički rizik
Izgledalo je da je Plenković našao pravu formulu za spoj europejstva i hrvatstva. On je stranci davao europski štih, a ovi, koje se danas isključuje iz HDZ-a, tu su stranku atribuirali kao hrvatsku
Isključenjem Zlatka Hasanbegovića iz vodstva HDZ-a i udaljavanjem Brune Esih od HDZ-a, predsjednik HDZ-a Andrej Plenković održao je obećanje dano prije lokalnih izbora. Tada je rekao da će svaki član HDZ-a koji podrži nekog drugog kandidata izvan HDZ-a biti automatski isključen iz stranke. Upravo mu se to i dogodilo sa Zlatkom Hasanbegovićem, koji je na zagrebačkoj listi podržao nezavisnu Brunu Esih. Hasanbegovićevo isključenje možda je i najveći Plenkovićev politički rizik od kada je preuzeo stranku, od kada se vratio u Zagreb. Došavši iz Europskoga parlamenta, Plenković je u stranku unio duh demokracije i europejstva, što mu je donijelo pobjedu na parlamentarnim izborima. Kada je u stranku unio više demokracije i reda, činilo se da je sa sobom donio i duh uvažavanja drugačijeg mišljenja i duh tolerancije. Unošenjem tih vrijednosti izgledalo je da će se u HDZ-u, početi stvarati i demokratske frakcije, da svi članovi stranke neće morati misliti jednako. Sve se to činilo i kao model koji će se početi primjenjivati, ne samo u HDZ-u nego i u drugim strankama. Nakon isključenja Zlatka Hasanbegovića vidljivo je da taj demokratski obrazac ipak nije zaživio u HDZ-u. Ta se stranka Plenkovićevom zaslugom, iz nekadašnje demokratski zaostale stranke, počela pretvarati u modernu, europsku, demokratsku stranku. Njezino nekadašnje bukačko i nazdravičarsko, pa i primitivno hrvatovanje počelo se preobražavati u tolerantno i europejsko hrvatstvo. Protivnici HDZ-a više ga nisu mogli optuživati za primitivizam i natražnjaštvo, koje je ovih dana pokazao Milijan Brkić napadom na SDSS i Milorada Pupovca. Izgledalo je da je Plenković našao pravu formulu za spoj europejstva i hrvatstva. On je stranci davao europski štih, a ovi, koje se danas isključuje iz HDZ-a, tu su stranku atribuirali kao hrvatsku. Njihovim odstranjivanjem iz HDZ-a, u stranci će uglavnom ostati nacionalne mlakonje i politički karijeristi. Poslije izbacivanja Zlatka Hasanbegovića i udaljavanjem Brune Esih, njih dvoje imaju dovoljno političkoga kapitala da osnuju svoju stranku, koja će okupljati pristaše maloga žešćega hrvatstva. S pokretom Željke Markić “U ime obitelji”, Hrastom i demokršćanskim nezadovoljnicima, koji će izaći iz HDZ-a, oni mogu stvoriti intelektualno respektabilnu stranku desnice, kakva u Hrvatskoj, do sada, nije ni postojala. No, problem je što u HDZ-u koji se nastoji predstaviti kao moderna demokršćanska stranka, zapravo istinskih demokršćana i nema. To nalikuje na Tuđmanovo vrijeme kada je on govorio da će HDZ biti demokršćanska stranka, a u njoj su sjedili Stipe Mesić, Josip Manolić i Josip Boljkovac! U isto vrijeme, kad se vjerojatno formira stranka intelektualne desnice, na lijevom političkom spektru vlada rasulo. U samom SDP-u danas su najvažniji stranački intelektualci Ingrid Antičević-Marinović, Gordan Maras i Arsen Bauk! U isto vrijeme među viđenijima ljevičarima su Anka Mrak-Taritaš i Ivan Vrdoljak, koji se ne može sjetiti prezimena utemeljiteljice svoje stranke – Savke Dabčević-Kučar. Izvan stranke kao simpatizeri, od nekadašnjih uglednih podupiratelja, danas su u tome još samo politički metuzalemi Slavko Goldstein i njegov sin Ivo te Ivine kolege Hrvoje Klasić, Tvrtko Jakovina i Dragan Markovina. Prvi se put i Hrvatskoj dogodilo da bi od intelektualne ljevice uskoro mogla biti jača hrvatska intelektualna desnica. Bez nje i njezine potpore ni Andrej Plenković sigurno neće moći formirati iduću vladu. Zato je njegovo izbacivanje Zlatka Hasanbegovića iz HDZ-a rizičnije nego što se to u početku činilo.
Prvi put se Hrvatskoj dogodilo da bi od intelektualne ljevice uskoro mogla biti jača hrvatska intelektualna desnica. Bez nje i njezine potpore ni Andrej Plenković sigurno neće moći formirati iduću vladu