Snažna priča emigranata koji žele u ‘tvrđavu’ Europu
Maestralan postav predstave “Nevidljivi” Tene Štivičić
Redatelj Matjaž Pograjc jačinom interpretacije ukrao je show autorici, a glumački je ansambl brojan ali koreografski vrlo skladan denis.derk@vecernji.net Slovenski redatelj Matjaž Pograjc ukrao je show dramatičarki Teni Štivičić svojom snažnom autorskom interpretacijom njezine drame “Nevidljivi” koja je premijerno izvedena u Gavelli i izazvala je veliko odobravanje publike.
Dva svijeta koji se mrze
Pograjc se nije odlučio za klasično uprizorenje djela koje je praizvedeno u Velikoj Britaniji prije šest godina i koje je u Hrvatskoj prvo ukoričeno, a tek onda dospjelo na pozornicu, što govori o velikom marketinškom potencijalu autorice. Inventivni Pograjc gledateljima je priuštio dodatni napor, ali i dodatni sadržaj jer su uz odmaknute glumce na sceni uživo gledali i u platno dignuto iznad pozornice na kojem je prikazivana svojevrsna filmska verzija događanja sa scene. U cijelom tom multimedijalnom i višedimenzionalnom ispreplitanju teksta i scenskog uprizorenja u kojem su se glumci zdušno mijenjali na poslovima kamermana, predstava je dobila na svježini i dinamici. Bez obzira na tehnološku gužvu na sceni, gledateljstvo je moglo dobiti zoran uvid u mudri, pa čak i donekle proročki tekst Tene Štivičić koji se, pojednostavljeno rečeno, bavi sukobom između pravih Britanaca i emigranata koji već godinama pokušavaju ući u “tvrđavu” Europu, pa onda i u kraljevski tvrdu i nepropusnu predbrexitovsku tvrđavu Veliku Britaniju. Stvarajući dva paralelna svijeta koja ne samo da se ne razumiju, nego se i mrze, Tena Štivičić ne skriva duboke pukotine koje postoje u oba ta svijeta i koje mogu dovesti samo do posvemašnje katastrofe. Koja je, uostalom, u Europi međuvremenu i otpočela, i to bez fanfara i bez protokola.
Gledatelji su, osim u glumce na sceni, gledali i filmsku verziju događaja sa scene
Glazbena podloga sa svrhom
Brojan glumački ansambl odlično se snašao u svojim brojnim, pomalo i zbunjujućim ulogama. Bio je koreografski skladan, zahvaljujući mikrofonima čak i razgovijetan, pametno prigušen i nedeklamatoran, a posebno treba pohvaliti senzualnu Dijanu Vidušin kao svojevrsnu domaćicu ovog scenskog performansa i njezinu više nego profinjenu i muzikalnu izvedbu posebno aranžiranih domaćih hitova kao što su to “Samo jednom se ljubi”, “Ulica jorgovana”, “Kuća pored mora”, “Da li znaš da te volim”, “O jednoj mladosti” ili “Zvona moga grada”. Dugo nisam čuo ljepše i svrsishodnije umrežavanje glazbe i dramskog sadržaja za koje je zasigurno zaslužan i autor glazbe Marko Brdnik. Uvjerljivi Ozren Grabarić, kao uspješni zapadnjački poslovni čovjek Felix koji prodaje navodno ekološke vjetroelektrane, poveznik je između klasno uvjetovanih likova, od kojih su se u svojim vrlo često i iskarikiranim ulogama najbolje snašli Enes Vejzović, Sven Medvešek, Bojana Gregorić Vejzović i Nataša Janjić. Za dramatičnije tonove predstave u kojoj su se zorno mogli osjetiti i suptilni odjeci rata iz bivše Jugoslavije, bili su zaduženi Živko Anočić, vDarko Milas i Ivana Bolanča. No, cijeli je glumački ansambl “Nevidljivih” zaslužan da tehnologija na kraju ipak nije pojela osjećaje.
Glumački ansambl odlično se snašao u svojim brojnim i zbunjujućim ulogama Prestižna nagrada Status Hrvatske glazbene unije dodijeljena je u Rijeci petorici članova Jazz orkestra Hrvatske radiotelevizije.