Plenkovićev preslagački tim
ca, te članovi Predsjedništva Ivan Anušić i Milan Kovač. Ipak, svi su podržali Karamarkovu odluku da se ide u rušenje Vlade i da se pokuša presložiti nova većina ili slijede novi izbori, a jedino je Ivana Maletić bila suzdržana. Odnosno, Karamarku je Predsjedništvo neformalno dalo rok od 10-ak dana da pokuša formirati novu Vladu ili će morati dati ostavku u stranci, što se naposljetku i dogodilo. Plenković je pak smijenio Mostove ministre na sjednici Vlade, kada su glasali protiv očitovanja Vlade kojim se HDZ-ov dio Vlade suprotstavio opozivu ministra financija Marića, a da Predsjedništvo HDZ-a o tome nije imalo pojma. Naravno, smjena ministara jest odluka u domeni premijera i on za nju ne treba suglasnost stranke, ali nije bila riječ o pukoj smjeni ministara, nego i o raskidu suradnje sa strateškim partnerom Mostom, odnosno o mogućem padu Vlade. Na Predsjedništvu HDZ-a koje je sazvano odmah nakon te sjednice Vlade slavio se Plenkovićev obračun s Mostom jer HDZ-ovci preziru Most, ali kako vrijeme prolazi taj hvalospjev bi se mogao prometnuti u kritiku ne uspije li Plenković sastaviti novu većinu.
Oslanjanje na Pupovca
Karamarko je, dakle, tražio podršku Predsjedništva za rušenje Vlade, dok je Plenković izveo akciju za koju je znao samo njegov najuži krug – Božinović, Šeks, Jandroković, Bačić, a podršku je tražio i od svog stranačkog zamjenika Brkića. Karamarku su nakon odluke da ide u rušenje Vlade slijedila dva turbulentna tjedna u kojima nije uspio oformiti novu većinu, štoviše na Klubu HDZ-a protiv toga su bili HDZ-ovi zastupnici Gordan Jandroković, Dražen Bošnjaković i Goran Marić. Karamarkovu operaciju preslaganja većine tada su, uz njega, vodili tadašnji glavni tajnik Domagoj Ivan Milošević, ali i tadašnji ministar turizma, član Predsjedništva i Karamarkov prijatelj Anton Kliman, član Predsjedništva i ministar vanj- skih poslova Miro Kovač, ali i ljudi koji nisu povezani s formalnim HDZ-ovim stranačkim tijelima – Ivan Baketa, tada Karamarkov savjetnik u Vladi i prijašnji suradnik u tvrkti Soboli, njegov savjetnik Martin Pastuović te ministar obrane Josip Buljević. Karamarka su pokušavali u tim danima nagovoriti da ipak odustane od rušenja Vlade, ali Oreškovićeva Vlada pala je 16. lipnja, dan prije Karamarko je dao ostavku na mjesto prvog potpredsjednika Vlade, a 21. lipnja, nakon nekoliko dana nagovaranja, i ostavku u HDZ-u jer mu je propala operacija preslaganja nove većine. Neugodna situacija bila je kada je Karamarko još 17. lipnja na konzultacijama kod predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović tvrdio da će u idućih osam dana preokrenuti situaciju i postići većinu iako su se već zastupnici predsjednici izjasnili da su za nove izbore, a u Saboru je čak i Milan Bandić, kao najvjerniji Karamarkov saveznik, već potpisao zahtjev za samoraspuštanje Sabora. Tada se pričalo da je i Drago Prgomet, tada šef Hridi, Karamarku navodno obećao svoje potpise, pa ipak odustao. Kalkuliralo se tada i s IDS-om, ekipom oko Ivana Lovrinovića koja se već tada odvojila od Mosta, pa i SDSS-om, a Miloradu Pupovcu nudilo se mjesto potpredsjednika Sabora.
Ključni lokalni izbori
Plenkovićeva ekipa, predvođena Šeksom, uspjela je, zasad, ispuniti prva tri cilja. Uz pomoć bivšeg SDP-ovca Tomislava Sauche, HDZ je spasio od opoziva ministra Marića, zatim je Božo Petrov dao ostavku na mjesto šefa Sabora, a HDZ je sa 76 ruku uspio instalirati Jandrokovića za šefa parlamenta. Dobili su 30 dana predaha, budući da će saborska stanka trajati i poslije lokalnih izbora, a na zasjedanju nakon izbora Plenković je obećao predstaviti četiri nova ministra koja će na mjesto smijenjenih Mostovih. No pitanje je može li Plenković u 30 dana formirati novu većinu i dobiti podršku za nove ministre ili ćemo na jesen na nove izbore. Istina, u prvom je poluvremenu nadigrao Most, ali u političkom trileru dogodio se nevjerojatan obrat da HDZ-ovu Vladu spašava bivši najbliži suradnik Zorana Milanovića – Tomislav Saucha kojega se u aferi Dnevnice sumnjiči da je preko lažnih putnih naloga krao novac iz proračuna. Moguće je da će Saucha i ubuduće podržavati Vladu, ali upitno je hoće li Hasanbegović, B. Esih i Glasnović ostati pri svojoj podršci Plenkoviću ako bi u Vladu uvodio Pupovčev SDSS. Premijer Plenković kao najpoželjnijeg partnera vidi HSS, čijih bi pet zastupnika HDZ-u omogućilo stabilnu većinu, međutim Krešo Beljak je, zasad, rezolutan da HSS neće koalirati s HDZ-om. Savezništvom s HNS-om, kao i s SDSS-om u Vladi, Plenković bi stvorio pobunu i nemire u HDZ-u. Na ruku mu ide to što oporba ne priželjkuje izbore, a u konačnici puno će toga ovisiti o rezultatu lokalnih izbora – hoće li Plenković imati većinu ili ćemo na nove izbore.