Dolački godinu dana nije na poslu, a svaki mjesec primi 9000 kuna
Dok u Hrvatskoj, prema nekim procjenama, 70.000 ljudi radi, a ne prima plaću – iako je neisplata plaća kazneno djelo, a plaćeni rad pravo zajamčeno Ustavom – postoje i oni koji ne rade mjesecima, a plaća im ipak stiže svaki mjesec. To su djelatnici MUP-a
Oni rade svaki dan. I na kraju mjeseca ne prime plaću. I tako mjesecima. U Hrvatskoj takvih nesretnika, prema nekim procjenama, trenutačno ima 70.000. Ljudi nisu plaćeni za svoj rad, iako je neisplata plaća kazneno djelo, a plaćeni rad pravo koje je zagarantirano Ustavom. No, s druge strane, postoji u Hrvatskoj i druga kategorija radnika. Ili bolje rečeno, službenika. Onih koji mjesecima, pa čak i godinama, ne rade. No pla- ću primaju. I ne, ne govorimo o saborskim zastupnicima koji su iz saziva u saziv Sabora debelo preplaćeni za svoj (ne)rad. Riječ je o djelatnicima MUP-a protiv kojih se zbog nekih razloga vodi disciplinski postupak. Za trajanja tog postupka, pogotovo ako je riječ o policajcima koji su pod istragom za kazneno djelo, takvi djelatnici budu privremeno udaljeni s dužnosti.
Bonus na obitelj
No dok su pod suspenzijom, plaća im neometano sjeda na račun svaki mjesec. Doduše, suspendiranim se djelatnicima MUP-a za vrijeme trajanja disciplinskog postupka ne isplaćuje cijela plaća, već 60 ili 80 posto redovite plaće. Visina isplaćenog postotka ovisi o tome koga suspendirani policajac uzdržava. Ako uzdržava samo sebe, dok je pod suspenzijom dobiva 60 posto redovite plaće. Ako uzdržava i obitelj, isplaćuje mu se 80 posto redovite plaće. Postoci su to na koje bi, više smo nego sigurni, pristao svatko od 70.000 nesretnika s početka teksta. No život je rijetko kada pravičan, pa ta MUP-ova praksa, koju bi neki možda nazvali nelogičnom, a drugi nepravednom, ima svoja životno logična, ali i u zakonu utemeljena opravdanja. Ta opravdanja su presumpcija nevinosti i ušteda za državni proračun. Prvo znači da nitko nije kriv dok mu se to ne dokaže pravomoćnom sudskom presudom, a ta pravna maksima odnosi se, naravno, i na policajce protiv kojih je pokrenut kazneni postupak. Drugo razotkriva MUP-ovu logiku po kojoj je bolje suspendiranim policajcima, možda čak i godinama, isplaćivati dio plaće, nego kasnije riskirati milijunske sudske tužbe u slučaju preranog i neutemeljenog udaljenja iz službe, odnosno otkaza. U takvim situacijama, a bilo je primjera, ne samo da se policajca mora odlukom suda vratiti na posao, već mu se uglavnom moraju isplatiti i sve ranije plaće s kamatama. A sve to se plaća, naravno, iz nikada dovoljno punog državnog proračuna. S druge strane, praksa pokazuje da MUP u takvim situacijama često zna posegnuti i za oba rješenja, i to gotovo istodobno. Odnosno da suspendiranim policajcima, poglavito onima osumnjičenima ili optuženima za kaznena djela, mjesecima isplaćuje određeni postotak redovite plaće, a onda im u nekom trenutku uruči i otkaz. Kako to u praksi funkcionira, svjedoči primjer Željka Dolačkog, sada već bivšeg voditelja Odjela organiziranog kriminaliteta PU zagrebačke. Njemu je polovinom travnja na zagrebačkom Županijskom sudu počelo suđenje zbog zloporabe položaja jer ga se tereti da je inscenirao provalu u svoj ured kako bi prikrio da je iz policijskog sefa nestalo dva kilograma zlata, 286.000 eura i 630.000 kuna. USKOK smatra, iako ni novac ni zlato kod Dolačkog nisu nađeni, da ih je on uzeo, a zbog cijele te priče, za policiju izuzetno neugodne, Dolački je bio uhićen, jedno vrijeme pritvoren te je na kraju završio i na optuženičkoj klupi. Istodobno s njegovim uhićenjem, pokrenut je i disciplinski postupak protiv njega, koji se vodi pred Disciplinskim sudom MUP-a. Dok je disciplinski postupak trajao, Dolački je, kako je sam na sudu kazao, primao 80 posto svoje redovite plaće. Odnosno, kako je precizirao, 9000 kuna.
Pravo na dvije žalbe
No usporedo s početkom sudskog postupka, Dolački je doznao i da je disciplinski postupak koji je protiv njega pokrenut na zahtjev Vlahe Orepića, sada također bivšeg ministra policije, okončan tako da mu je uručen otkaz. Odluku da se Dolačkom, suhoparnim policijskim jezikom rečeno, izrekne “disciplinska kazna prestanka državne službe” donio je 11. travnja prvostupanjski Disciplinski sud MUP-a. No priča ni za Dolačkog ni za MUP nije ni približno gotova jer on ima pravo, ne na jednu nego na dvije žalbe. Prvo se može žaliti drugostupanjskom Disciplinskom sudu MUP-a, a ako ni tom odlukom ne bude zadovoljan, sljedeća mu je stuba nadležni Upravni sud. A sve dok odluka Disciplinskog suda ne bude pravomoćna, što može potrajati još godinu-dvije, Dolački će svaki mjesec primati svojih 80 posto plaće, odnosno 9000 kuna. Da stvar bude još zanimljivija, sudovanje između Dolačkog i MUP-a neće se time okončati jer se MUP žalio na raniju odluku Disciplinskog suda MUP-a koja se odnosila na njegovo udaljenje iz službe do okončanja disciplinskog postupka u kojem ga se teretilo da kao voditelj službe Odjela organiziranog kriminaliteta PUZ-a nije organizirao vođenje upisnika privremeno oduzetih predmeta. U tom slučaju presuđeno je da se Dolačkom tri mjeseca treba uzimati od plaće 10 posto, te da se nakon toga treba vratiti na posao. Kako ni ta odluka nije pravomoćna jer se MUP na nju žalio, pitanje je kada će i taj postupak biti okončan. Teoretski, može se dogoditi da Dolački prije bude presuđen u kaznenom postupku, no što se riješe disciplinski postupci koje protiv njega vodi MUP. No, prema zakonu, Disciplinski sud MUP-a je neovisan i može samostalno donositi odluke, nevezano za odluke koje donosi neki kazneni sud. Problem za MUP i za državu nastaje ako Disciplinski sud MUP-a nekom uruči otkaz, pa on
U Zagrebu se vodi nekoliko postupaka u kojima su optuženi policajci, većina njih je pod suspenzijom, ali i dalje primaju određeni postotak plaće
kasnije u kaznenom postupku bude pravomoćno oslobođen optužbi jer potom slijedi novi krug tužbi i sudska borba za povratak na posao. Primjer Dolačkog nije usamljen, na zagrebačkom Županijskom sudu trenutačno se vodi nekoliko sudskih postupka protiv policajaca, uglavnom zbog koruptivnih djela. Na optuženičkoj klupi sjede i Marko Svalina, Vjekoslav Drnić, Andrea Kožić, Branko Damjanović, Tomislav Jerkić, Selma Abadžić i Slavica Perko. Dio njih radio je u PNUSKOK-u, a optuženi su da su za usluge ili novac odavali informacije iz najtajnijih uskočkih istraga. Spomenuti policajci pod istragom su, kako tko, od rujna, listopada i studenoga 2012., suđenje im je tek nedavno počelo, a većini njih još nije okončan radni odnos u MUP-u. Svi su nakon uhićenja bili suspendirani i protiv njih su pokrenuti disciplinski postupci, no kao što se vidi na primjeru Dolačkog, suspenziji usprkos, plaća im u nekakvu obliku svaki mjesec sjeda na račun.
Ministri zatvaraju oči
Kazneni postupak na zagrebačkom Županijskom sudu vodi se i protiv Mislava Merkaša, bivšeg šefa Odjela za borbu protiv prostitucije PU zagrebačke, optuženog da je svodnicima za novac odavao informacije o racijama. Iako je istraga protiv njega pokrenuta koncem 2012., početak suđenja mu još nije ni blizu, a vrijeme do sjedanja na optuženičku klupu Merkaš krati brojnim tužbama protiv države i MUP-a, u kojima traži naknadu štete. Valjda misli da bi mu tužba protiv države od 150.000 kuna, u slučaju pozitivnog ishoda, mogla pomoći u popunjavanju rupa u kućnom budžetu nastalih zbog kaznenih i disciplinskih postupaka pokrenutih protiv njega. Primjera poput navedenih ima još pa je sve očitije da se to pretvara u nemali problem u državi u kojoj je s jedne strane normalno da netko za svoj rad ne primi plaću, dok s druge strane netko za nerad dobiva plaću. Hoće li se rješavanje te problematike ili barem njezino uravnoteženje naći na radaru nekog budućeg ministra policije teško je reći. A da problem baš i nije tako benigan da bi policijski šefovi pred njim mogli zatvarati oči svjedoče i podaci iz MUP-a o broju disciplinskih postupka koji se vode protiv njegovih djelatnika. Od početka 2017. godine disciplinski sudovi MUP-a u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku zaprimili su 148 predmeta u kojima su policajci osumnjičeni za teže povrede službenih dužnosti. S obzirom na to da još nismo ni na polovici 2017., ne treba sumnjati da će do kraja godine broj disciplinskih postupaka rasti, pogotovo u svjetlu podatka da je 2015. disciplinski postupak vođen protiv 547 djelatnika MUP-a, dok je 2016. takvih postupaka bilo 508. Kada neki djelatnik završi na Disciplinskom sudu MUP-a, to može biti jer je počinio blažu ili težu povredu službene dužnosti, a što je povreda službene dužnosti i kakva definirano je Zakonom o policiji. Isti zakon definira da se policajca obvezno udaljuje iz službe ako je protiv njega pokrenut kazneni ili disciplinski postupak zbog teže povrede službene dužnosti koja ima obilježja korupcije. Ako se radi samo o težoj povredi službene dužnosti koja u sebi nema elemente korupcije, policajca s dužnosti može udaljiti i njegov neposredni rukovoditelj, no samo pod uvjetom da je povreda takva da bi ostanak policajca u službi tijekom trajanja postupka mogao naštetiti službi. Ovakvo udaljenje iz službe traje do okončanja kaznenog ili disciplinskog postupka, a prema podacima MUP-a, u 2015. godini je 139 policajaca udaljeno iz službe, dok je njih 27 dobilo otkaz. Godinu kasnije 89 policajaca udaljeno je iz službe, a otkaz je dobilo njih 59.