Hassanova filmska priča
Večernjakov novinar Hassan Haidar Diab otkriva kako je od ratnog djetinjstva preko fascinacije revolucijama došao do intervjua s Assadom
Redatelj Arsen Oremović s protagonistom je posjetio i prihvatni centar Porin, gdje su razgovarali s tražiteljima azila koji su došli u Hrvatsku U sklopu Mediteran foruma Subversive festivala u zagrebačkom kinu Europa sutra u 21 sat održat će se premijera filma “Hassan” o novinaru Večernjeg lista Hassanu Haidaru Diabu, u režiji nekadašnjeg Večernjakova filmskog kritičara Arsena Oremovića, koji se zadnjih godina nameće kao sve važniji autor dokumentarnih filmova. Srednjometražni “Hassan” nastao je u sklopu Oremovićeva diplomskog studija dokumentarnog filma na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a bavi se bliskoistočnim političkim kontekstom i pitanjima imigracije kroz osobnu priču novinara koji je kao student početkom osamdesetih doputovao u Zagreb. – Kao redatelja, privukla me Hassanova sudbina mladića iz nekadašnjeg Pokreta nesvrstanih koji je ostao živjeti u Hrvatskoj i u zreloj dobi postao nezaobilazni analitičar događanja u arapskom svijetu. S druge strane, bilo mi je zanimljivo pokazati vrijeme u kojem je on došao u ovu zemlju, jer nekadašnja Jugoslavija bila je kreator politike prema tom geopolitičkom području, dok smo danas obični čistači cipela Europskoj uniji i bespogovorno provodimo njihove kvote o prihvatu izbjeglica. Kao mladi punker susretao sam se s ljudima iz Sirije i drugih zemalja koji su Studentskom centru u Zagrebu imali vlastiti klub studenata, dok njihovi zemljaci danas životare u degradirajućim uvjetima izbjegličkog centra na periferiji Zagreba – objasnio je Oremović, koji je u sklopu snimanja posjetio i prihvatni centar Porin, gdje je razgovarao s nekoliko tražitelja azila koji su u Hrvatsku došli takozvanom balkanskom rutom. Hassan Haidar Diab profesionalno se bavi i njihovim sudbinama, u kojima prepoznaje djeliće vlastite životne priče.
Otvoreno o djetinjstvu
– Snimanje filma o meni bilo mi je jako teško. Pričajući o svom životu, djetinjstvu... prisjetio sam se nekih starih rana koje sam duboko u sebi potisnuo i, govoreći o njima, ponovno sam ih proživljavao. Nije lako govoriti o sebi i svom životu. Nikada u životu nisam niti sanjao niti slutio da ću biti novinar, a kamoli da snimaju film o meni. Kao dijete koje je živjelo surov život, koji je bio u ratu od svoje desete godine, jedino čemu sam se nadao bio je metak u čelo. Vjerujem u sudbinu koja je u toj situaciji bila na mojoj strani i izvukla me iz libanonskog ratnog pakla – ispričao nam je Hassan Haidar Diab. Za svoj novinarski rad prošle je godine dobio nagradu Marija Jurić Zagorka, a njegov nedavni intervju sa sirijskim diktatorom Assadom, čiji se dijelovi vide i u filmu, izazvao je veliku pažnju i brojne debate. – Osnovni motiv filma bilo je očekivanje nagrade Hrvatskog novinarskog društva koja se odlično uklopila u dramaturški okvir naše priče. I baš kad sam mislio da je film gotov, dogodio se taj njegov veliki intervju s Assadom, koji je bio svjetska ekskluziva. Hassana dio ljudi smatra osobom koja ima kontroverzne stavove, pogotovo nakon tog intervjua, ali ovaj je film prije svega njegov portret. Pojavljivanje Assada u filmu pokazuje njegovu novinarsku propulzivnost – kaže Oremović.
Ne vjeruje u revolucije
Haidar Diab u filmu otvoreno iznosi svoj stav da je u zemljama Bliskog istoka diktatura jedini održivi model te objašnjava kako je izgubio vjeru u revolucije, kojima se zanosio kao mladić. – Ne znam kakva će biti reakcija ljudi na film, ali u njemu sam bio krajnje iskren i vjerno je prikazan moj život. Danas sam sretan jer taj film još je jedno priznanje za moj krvavi reporterski rad u kojem mi je nekoliko puta život bio ugrožen. Zato želim zahvaliti svima koji su mi na tom putu bili podrška, a najviše supruga Ljiljana te kolege iz Večernjeg lista –
Diab.• zaključuje Hassan Haidar