Anđelo Kvesić: Najdraže nam je bilo baratati s oružjem
Najbolji naš karataš jedan je od 12 sportaša koji su jučerprisegnuli
Od nagrade za lanjsku pobjedu na Croatia Cupu platio sam sebi i bratu testiranje sposobnosti na KIF-u, ističe Kvesić Svečanu prisegu jučer je u Požegi položio novi naraštaj vojnika sportaša što je proisteklo iz sporazuma MORH-a i HOO-a o podršci vrsnim sportašima koji se ne bave komercijalnim sportovima poput nogometa, košarke i tenisa. Hrvatskoj vojsci prisegnuli su jučer skijaši Istok Rodeš i Filip Zubčić, hrvači Antonio Kamenjašević i Dominik Etlinger, tekvondaši Toni Kanaet i Matea Jelić, džudaši Brigita Matić i Zlatko Kumrić, strijelac Petar Gorša, atletičari Martin Marković (disk) i Ivan Horvat (motka) te najbolji hrvatski karataš Anđelo Kvesić, trećeplasirani svjetski teškaš.
I cure su prošle obuku
A upravo smo s njim porazgovarali večer prije prisege i to nakon prebrojavanja, kada svjetla u sobi moraju biti ugašena. - Prebrojavanje je bilo u 21.30 pa sam izašao te s vama pričam iz kupatila. Anđelo će biti najveća zvijezda današnjeg međunarodnog turnira “Super 8” što se već 20-tak godina održava u sklopu Croatia Cupa, u dvorani u Trnskom. - Nisam upoznat s konkurencijom, no znam da mog brata Ivana neće biti jer se žalio na ozljedu. No, koliko znam stiže Enes Garibović s kojim sam lani radio u finalu i pobijedio 2-0. Osvojio je tada Anđelo 3000 eura, a prva nagrada je tolika i ovaj puta. Na što ih je potrošio? - Dio novca sam potrošio na masaže, dodatke prehrani, a dio na testiranja na KIF-u gdje sam to platio i za sebe i brata. Htio sam vidjeti kako stojim sa kapacitetom pluća, izdržljivosti, eksplozivnom snagom, skočnosti... Isplatilo se jer on je iste godine osvojio svjetsku teškašku broncu, a zajedno s bratom Ivanom bio je prije dva tjedna ključni faktor momčadske europske bronce sa po pet pobjeda u nizu. I zato je šteta što Ivan ne nastupa u Trnskom jer bismo možda vidjeli bratski finale u kojem bi Anđelo i Ivan mogli podijeliti 4500 eura, a publici prikazati vrhunski karate. - Znam da bi organizator tražio od nas pravu borbu, no teško se nabrusiti na vlastita brata i ići maksimalno agresivno. Borili smo se mi nekoliko puta, no više su to bili sparinzi nego žestoke borbe. No zato je žestoko bilo na obuci. - Mislili smo da će to biti lakše, no radili smo dosta intezivno pri čemu ipak moram reći da su instruktori prema nama sportašima ipak bili nešto pažljiviji. Ustajali smo u šest ujutro i bili u pogonu do šest navečer nakon čega smo obično odrađivali vlastite treninge snage ili izdržljivosti, a potom bi otišli i do grada, ako smo zato imali potrebe. Naučio sam dosta novih stvari i stekao niz novih prijatelja među vrhunskim sportašima, a bilo mi je super za vidjeti kako i dvije djevojke među nama, Brigita i Matea, jako dobro podnose obuku. Doduše, one su cijeli život u sportskom drilu pa ni ovo za njih nije bilo prezahtijevno, a i nije to baš kao u američkim filmovima o obuci marinaca.
Okretniji od običnih ročnika
Dvoje tekvondaša imalo je sa sobom i trenera da ne prekidaju pripreme za Svjetsko prvenstvo
Što je Anđelu iz vojne obuke bilo najzanimljivije? - Rukovanje s oružjem, te sastavljanje i rastavljanje puške i pištolja. Rekli su nam instruktori da smo u tome napredniji od običnih ročnika što je i razumljivo jer mi smo sportaši ipak iznadprosječno motorični ljudi. Inače, europsku momčadsku broncu nije stigao proslaviti jer je odmah po povratku u Hrvatsku morao odjuriti u Požegu, na vojnu obuku. Sada pak uopće nema vremena pripremiti se za nastup jer iz vojarne praktički ulazi u borilište (danas, 18 sati).