Ne bih volio da Cibona nestane, ipak je to naš najveći brend
Otac me podržao kada sam prelazio iz Cibone u Cedevitu
Tri je godine Krušlin igrao finale PH i svaki je put gubio od Cedevite, i to u Ciboninu dresu. No, večeras igra (20 sati) za pobjedničku stranu Sudbina je htjela da Kruška prošlo ljeto promijeni klupske boje i da baš on bude ponajbolji strijelac Cedevitine prve finalne pobjede, i to baš protiv Cibone (79:73). – Mislim da sam bio korektan prema bivšem klubu, pa tako i prema treneru Mulaomeroviću, kojem sam najavio što bi se moglo dogoditi. Uostalom, ja sam Muli prilično zahvalan jer mi je otvorio neke nove vidike, baš kao i njegov prethodnik Rimac koji me doveo u Cibonu. Uostalom, tamo još uvijek imam jako dobre prijatelje, prije svega Rozića i Joksimovića, s kojima pokatkad odem i na piće. Inače, da i nisam otišao u Cedevitu, ne znam bih li ostao u Ciboni. A to je klub, moram reći, koji je za moju karijeru od velikog značenja jer sam tu napravio svoje najbitnije košarkaške korake. Ja sam u Ciboni trenirao i igrao od svoje 13. do 20. godine, a potom i od 2014. do 2016. – ističe Krušlin. Je li mu kao takvom teško slušati kuloarske priče o tome da je njegov bivši klub na rubu stečaja, da bi se mogao i ugasiti...? – Znam da postoje problemi jer su postojali i posljednje tri sezone kada sam ja tamo igrao, no ja se uistinu nadam da do crnog scenarija neće doći. Cibona je naš najveći brend i bilo bi žalosno da kao takva nestane.
Mister 100 posto
Je li i on među vjerovnicima iz predstečajne nagodbe? – Ne, nisam. Meni ništa ne duguju. Zar se ne sjećate da je tadašnji dopredsjednik kluba Aco Petrović na predsezonskom turniru u Zadru vikao: “Sve smo ti platili.” Kakav je bio osjećaj svih tih godina stalno gubiti finala? – Činilo se da je Cedevita prejaka. Pravu priliku nismo imali. I dok je tada, uz kapetana Rozića, bio jedan od borbenijih cibonaša, sada je najborbeniji cedevitaš. – Moj je posao borbeno i odgovorno ući u svaku utakmicu, svim srcem boriti se za boje koje nosim jer prije svega predstavljam sebe, a tek onda klub. Ako se ne daješ 100 posto na terenu, ne šalješ pozitivnu sliku o sebi. Od profesionalca se očekuje da dâ sve od sebe i protiv bivšeg kluba. Je li Filip svojim prelaskom u Cedevitu “zbunio” svog oca, popularnog pjevača Željka Krušlina, godinama navijača Cibone? – On sada navija za mene i Cedevitu, nema tu spora. Uostalom, podržao je moju odluku o prelasku, a ja držim da nisam pogri- ješio. Sve svoje odluke donosim sam jer, ako je ona pogrešna, onda ti je manje krivo nego kada poslušaš nekog drugog. No, ja sam zahvalan ljudima iz Cedevite što su me primili na sjajan način pa i zbog toga sebi ne smijem dopustiti da ne dajem 100 posto. Osim njega, junak pobjede nad Cibonom u prvoj utakmici doigravanja bio je i Ryan Boatright. – Čovjek cijeli travanj nije trenirao, a prvi trening s momčadi imao je u ponedjeljak. Nakon takve pauze takav njegov učinak možda i nisam očekivao, ali me nije iznenadio. Važan potez izveo je i trener Mršić postavljanjem match-up zone u završnici susreta? – Ispalo je da je to bilo ključno. Veljko se u tom trenutku odlučio za tu obranu i to je bio pun pogodak.
U Ciboni imam prijatelje, prije svih Joksimovića i Rozića, s kojima se katkad nađem i na kavi