Ulaskom Crne Gore u NATO Rusija ostala bez Jadrana
U Kremlju se teško mire s time da će “mala Rusija” kako su Crnoj Gori godinama tepali, sada zaigrati u protivničkom timu
Duboke veze Crne Gore i Rusije nisu od jučer: Više od dva stoljeća Moskva je vojno, financijski i politički održavala crnogorsku autonomiju
U proljeće 1999. eksplozije aviobombi i krstarećih projektila zatresle su Crnu Goru, tada još uvijek u sastavu Savezne Republike Jugoslavije. Već prvog dana intervencije, zrakoplovi NATO-a bombardirali su ciljeve u Crnoj Gori više od 30 puta. Na meti su se našli vojarna “Milovan Šaranović” u Danilovgradu, vojni aerodrom u Golubovcima i radarsko-komunikacijski objekt Ratne mornarice Vojske Jugoslavije na Obosniku u Boki kotorskoj. Crni se dim vio i s Crnog rta kod Bara. Toga je dana u vojarni u Danilovgradu poginuo vojnik Saša Stojić iz Beograda, a teže su ozlijeđena dvojica vojnika. Premda Crna Gora tijekom bombardiranja nije doživjela razaranja gradova, poginulo je i sedam civila. Tako je počeo 78-dnevni rat koji su u ondje, ovisno o političkom predznaku, neki nazivali “NATO-ovom agresijom“, a neki “NATO-ovom intervencijom“.
Antirusko raspoloženje
Točno 18 godina poslije, nekoć najmanja jugoslavenska republika ulazi u NATO: nakon što su sve države članice okončale proceduru ratifikacije Protokola o pristupanju Alijansi, 5. lipnja Crna Gora će i formalno postati nova, 29. članica NATO-a i tako simbolički iskoračiti s Istoka na Zapad. Prethodno je i američki predsjednik Donald Trump potpisao protokol o pristupanju Crne Gore u članstvo NATO-a, pritom je State Department objavio kako će članstvo u NATO savezu ojačati demokraciju i nezavisnost Crne Gore što je, navodi se, i nedvosmislena poruka Rusiji. Službena Moskva poruku je primila, očekivano, “s dubokim žaljenjem”. Rusko ministarstvo vanjskih poslova konstatiralo je da sadašnje rukovodstvo Crne Gore i njegovi “zapadni pokrovitelji, ipak nisu poslušali glas razuma i savjesti”. Rusko ministarstvo, također, smatra da oni koji su glasali za pridruživanje NATO-u, “pod plaštom navodne ruske prijetnje”, preuzimaju na sebe odgovornost za posljedice “sprovođenja planova vanjskih sila koje teže zabiti klin u prijateljske odnose Crnogoraca sa Srbima i Rusima, bazirane na dubokim povijesnim tradicijama”. I tamošnji analitičari, poput ruskog vojnog eksperta Vladimira Kožina, smatraju da će ulazak Crne Gore u NATO imati mnoge negativne posljedice. – Praksa je već pokazala da su sve države koje su u posljednjem valu primljene u NATO počele njegovati jako antirusko raspoloženje. Ta bolest je duga i ne liječi se brzo.
Iako Hrvatska ima niz otvorenih pitanja s Crnom Gorom, snažno podržava 29. članicu
Analitičar V. Kožina: Sve nove čanice NATO-a počinju gajiti snažno antirusko raspoloženje
Lazanski cinično piše kako NATO, ulaskom C. Gore, dobiva topovsko meso za svoje operacije
Zato će se to odraziti i na naš zajedničkturizam, na biznis i na međuljudske kontakte – upozorio je Kožin. Ovakvim se žestokim porukama Moskve Podgorici ne treba čuditi. U Kremlju se teško mire s neizbježnim: da će “mala Rusija” ili “Rusija na Jadranu”, kako su Crnoj Gori godinama tepali u Moskvi, zaigrati u protivničkom timu. Snažna, duboka veza dvaju stoljetnih saveznika nije od jučer: više od dva stoljeća Rusija je financijski, politički i vojno održavala na životu crnogorsku autonomiju još od Otomanskog Carstva naovamo. Danas, ruske nekretnine preplavile su crnogorsku obalu, s njima i ruski državljani pa u nekim sredinama u Crnoj Gori u nekim školama ima više malih Rusa nego Crnogoraca, a umjesto bespogovorne vjernosti na koju je Moskva računala, ulaskom u NATO nestaje i zadnje sidrište za rusku flotu na Jadranu. Preostale luke – Italija, Slovenija, Hrvatska i Albanija – otprije su širom otvorene za potrebe Sjevernoatlantskog saveza. A prijam Crne Gore, smatraju NATO-ovi diplomati, poslat će snažnu poruku Moskvi da ne posjeduje veto na širenje NATO-a prema istoku.
Aplauz iz Washingtona
Ovakav scenarij, međutim,važan je i za daljnje jačanje neovisnosti Crne Gore, često osporavane u Beogradu, odakle je puhao snažan vjetar u leđa prosrpskim i proruskim strankama u Crnoj Gori, koje su još donedavno destabilizirale zemlju snažnim anti-NATO prosvjedima. Geostrateški zaokret Crne Gore u Srbiji su dočekali s podsmijehom, pa vojni analitičar Miroslav Lazanski s neskrivenim cinizmom piše kako “ulazak Crne Gore u NATO znači da će dodatna grupa crnogorskih oficira i diplomata biti na deviznim plaćama” te da u vojnom smislu NATO ulaskom Crne Gore dobiva tek “topovsko meso u operacijama širom svijeta i pod stranom komandom”. Iz Srbije stižu i razmišljanja da aerodromi i luke Crne Gore nemaju velik kapacitet prihvata podsjećajući da standardi NATO-a nalažu mogućnost prijama i logistike najvećeg broda i najvećeg aviona, kao preduvjet za stalnu bazu, navodeći da nosač aviona klase Nimitz od 100.000 tona u Crnoj Gori ne može ni pristati, tek plutati na otvorenom moru. No, za razliku od Aleksandra Vučića, koji preko jednog ramena gleda prema Bruxellesu, a preko drugog u smjeru Moskve, Milo Đukanović se usprkos snažnim otporima unutar i izvan granica svoje države svojedobno nedvosmisleno opredijelio za euroatlantske integracije, čega je plod i današnje članstvo u NATO-u, ujedno i svojevrsna uvertira za ulazak u EU. Premda Hrvatska ima niz otvorenih pitanja s Crnom Gorom, od pitanja granice, energetskih pitanja, pitanja logoraša, hrvatske manjine, hrvatska diplomacija snažno podržava 29. članicu Saveza vjerujući da će članstvo u NATO -u i razvoj dobrosusjedskih odnosa pružiti dodatni okvir za rješavanje spomenutih otvorenih pitanja. “Nastavak proširenja NATO-a od iznimne je važnosti za dugoročnu političku sigurnosnu stabilizaciju jugoistoka Europe, a to naravno jest u interesu Hrvatske”, kazao je ministar Davor Ivo Stier, a valja podsjetiti da je i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović snažno podržala Crnu Goru na njezinu euroatlantskom i europskom putu. No, Crnu Goru tek čekaju bure i vjetrovi. Dok Washington aplaudira Podgorici, istodobno i upozorava da je iluzorno očekivati da iskušenja pripadaju prošlosti, štoviše. “Na žalost, Rusija je odlučila biti strateški konkurent SAD-u i Zapadu kao cjelini, stoga mislim da će se Crna Gora, isto kao SAD, nastaviti suočavati s pritiskom Rusije, koja će nastaviti poticati operacije miješanja u naše demokracije”, izjavila je Laura Cooper iz ureda američkog državnog tajnika za obranu, za “Vijesti”. Nakon priključenja NATO-ovoj alijansi Crna Gora ulazi u novu fazu političkog razvoja. Ovih je dana Januš Bugajski iz washingtonskog Centra za analizu europske politike ocijenio za Radio Crne Gore da članstvo u NATO-u nije dovoljno da stabilizira i konsolidira tamošnju demokraciju, kojoj slijedi učvršćivanje političkog sustava kroz legitimnost vlade i borbu protiv korupcije. Uistinu, Crna Gora je sada na raskrižju, koje bi trebalo označiti kraj monopola jedne partije, oslobađanje institucija partijske kontrole i u konačnici mirnu smjenu vlasti na demokratskim izborima. No, ni tema ulaska Crne Gore u NATO nije ad acta: opozicijski Demokratski front najavljuje poništenje ove odluke što bi, očekuje se, mogla biti jedna od udarnih tema idućih izbora. Bolna izdaja “male Rusije”, nema dvojbe, neće proći bez ispaljenog metka.