TREBA DEFINIRATI NAČIN TRGOVANJA SVIM VRSTAMA KNJIGA

Na očekivanu vijest da je najveći hrvatski lanac knjižara Algoritam MK propao, najkonkretnije je reagirala zagrebačka gradska uprava. Ponudila je, i to crno na bijelo, nakladnicima i knjižarima zakup gradskih zagrebačkih prostora (od kojih mnogi već godinama zjape prazni i u najfrekventnijim gradskim ulicama) za samo jednu kunu po četvornom metru!? I to neovisno u kojoj se zoni poslovni prostor nalazi. Čak se spominjalo da bi i pričuva po četvornom metru isto iznosila jednu kunu. Ako se zna da se za neke od Algoritmovih knjižara zakup plaćao u iznosima od dvadeset i pet pa čak i do četrdeset i pet eura po četvornom metru, jasno je da je ponuda Grada Zagreba poklon s neba. Naravno, treba biti pošten i reći da se ova plemenita zagrebačka ponuda, na žalost, ne odnosi niti na jedan od prostora u kojima su se nalazile uhodane knjižare tvrtke Algoritam MK. Dakle niti na popularnu knjižaru u sklopu hotela Dubrovnik, niti na onu svojedobno najveću hrvatsku, nekad Profilovu knjižaru (ružno nazvanu Megastore) na četiri kata u Bogovićevoj ulici, ali niti na knjižare strateški raspoređene po zagrebačkim trgovačkim centrima. Iz zagrebačke gradske uprave potvrdili su da društvo Algoritam d.o.o. nije zakupnik niti jednog gradskog prostora. Stoga će gradska odluka o drastičnom smanjenju zakupnine koja je uvedena zbog “neprocjenjive važnosti izdavačke i knjižarske djelatnosti za hrvatsku kulturu u cjelini” razveseliti one zakupnike koji nisu dio propalog lanca Algoritam MK, a kojih, prema gradskim podacima trenutno ima desetak i za koje su do sada, kako to navode iz grada, uglavnom podmirene sve obveze prema gradu. Na žalost, Grad Zagreb nije poslao i njihove adrese, kako bi kupci knjiga znali koje su to adrese na kojima će i u buduće moći kupovati knjige bez straha da će naići na zatvorena vrata. No, dobro je znati da desetak knjižara posluje u zagrebačkim gradskim prostorima i da će te knjižare ubuduće biti financijski bitno rasterećene, kako bi proizvedene knjige ipak našle svoj put do krajnjih kupaca. No, treba otvoreno reći da su isti ti knjižari koji su zahvalni zagrebačkoj gradskoj upravi na smanjenju zakupnine na knjižarski prostor, u isto vrijeme ljutiti na zagrebačku upravu zato što ona posljednjih godina na veliko kupuje udžbenike direktno od nakladnika (javnost, na žalost, nema pojma koliko se javnog novca eventualno uštedi u toj kupovini oči u oči), što znači da u knjižare s početkom školske godine dolazi znatno manje kupaca što je knjižare djelomično i dovelo do propasti. Zato je neophodno da se što prije donesu sustavne mjere kojima bi se definirao način kupovine i prodaje svih vrsta knjiga i to ne samo u Zagrebu, nego u cijeloj zemlji. U to moraju biti uključena i ministarstva koja ne mogu gurati glavu u živi pijesak u kojem bi mogla nestati cijela jedna kulturna industrija.