Neka nas sport spaja kad nas već ta vražja crta, granica, razdvaja
Nisam još sve pogledao, ali je čestitao Aleksandar Čeferin, predsjednik Uefe. I on je putokaz da se iz male zemlje može doći do velike pozicije
Veliki ste kolekcionar vina. Je li otvorena preksinoć neka posebna boca? U jednom društvu s obitelji i prijateljima popila se dobra boca šampanjca, nešto što je top, za doživljaj. One prave boce iz moje kolekcije spremam za prijatelje u Mariboru i Sukošan. Meni je to dio kulture, nije pijanstvo. Kakvo je bilo jutro u Opatiji? - Uh, glava me boljela. Bio je već dan kad sam došao. Ali rekao sam: i danas će se nogomet igrati. Život ide dalje. Kad sam pogledao prema Krku i Cresu, baš je bio gušt, još je bonaca bila. Ali ona slika s terena... Sama činjenica da je bilo spontano, nepripremljeno, bila je velika. Jer da je, bila bi neka ograda. A mi smo svi imali u podsvijesti „a što ako se nešto dogodi“. Čak ni na majicama nije bilo „prvaci“. Joj, da je samo više takvih jutara, a bilo je toliko onih kad imaš sto pitanja, a malo odgovora. Sin je bio na fešti presretan, a supruga? - Bila je, ali se morala istu noć vratiti u Maribor jer radi u osiguravajućoj kući Sava. Rekla je „neću trošiti dopust jer trebamo za kasnije“. Mali je još tu s curom. Bili su prijatelji. Idete zajedno u Sukošan... Da, to je naš mir. Ljudi nas jako poštuju tamo iako ih 80% navija za Hajduk. Nikad nisam imao problema s tim. No, prvo se treba resetirati i pripremiti za Maksimir i Varaždin. Nije još gotovo. Ne posvećujete nikome? - Ne. Ali bih mnoge htio zagrliti. Toliko je ljudi koji su krvarili u klubu za ovaj uspjeh, a još mene ludog trpjeti! Nije to najjednostavnije. Zna biti teško. Hoćete li zaploviti s predsjednikom nekamo? - Ne znam, ali znam koliko je bio sretan. I kćeri su mu diplomirale, čestitke Mateji i Ani! I mi sazrijevamo polako, tražimo mirnija slavlja jer netko odmah pomisli da se bahatimo. Imate li neko mjesto na Kvarneru na koje volite otići? - Gore na Veprincu, to je 500600 m visine. Kad dođeš do crkve, božji mir! Trpiš da dođeš do gore. Volim se družiti s ljudima na placu, Rujevici, dobio sam toliko poruka od nepoznatih... Od Primoža Ulage nije bilo Slovenca koji je tako digao na noge ovaj kraj. - Ha, pa i ja sam na neki način došao u Rijeku kao skijaš. Malo je tko znao za mene u Hrvatskoj. Veseli me taj eho iz Slovenije. Bar neka nas sport spaja kad nas već ta vražja crta, granica, razdvaja. To je nešto najgroznije! Neka nas sport poveže ako oni koji odlučuju nisu dovoljno pametni, a mali ljudi ispaštaju. Dva sata na meji, pa to je koma, do Maribora putujem kao nekad do Venecije. Ma bolje da šutim. Je li čestitao Katanec? - Ne znam, nisam još sve pogledao. Ali je čestitao Aleksandar Čeferin, predsjednik Uefe. I on je putokaz da se iz male zemlje može doći do velike pozicije. Toliko je karakterno jak da će probati napraviti nešto, a povezan je s našom regijom, voli doći i ta pomoć nama malima i te kako koristi. Želio bih da Hrvatska ima 10-15 stadiona, natkrivenih, s terenima bar kao ovaj na Rujevici. Slovenija je tu puno dalje otišla.(mm)
Volim se družiti s ljudima na placu, Rujevici, dobio sam toliko poruka...