Protivnici mi prijete da će me ponovno uhititi
Pritisci i prijetnje su se pojačali, u izbornoj noći izgrebeni su automobili ljudima s moje liste
“Gradonačelnici danas bez Gradskoga vijeća ne odlučuju ni o čemu. Svi se postupci pripisuju gradonačelniku, bez traženja izvora odluka i njihovih pravnih dosega”
Ivan Čehok (52) se vratio. Bivši predsjednik HSLS-a, saborski zastupnik i gradonačelnik Varaždina, koji je 2011. dao ostavku kako bi izišao iz pritvora, s velikom prednošću ide u drugi krug izbora za prvog čovjeka Varaždina. Unatoč trima sudskim postupcima koji se protiv njega vode s optužnicama da je oštetio Grad za više desetaka milijuna kuna. No, one mu, smatra, nisu teret.
Postali ste jedno od najvećih iznenađenja izbora. Kakav je osjećaj vratiti se u takvom stilu?
To je bilo stanje političke hibernacije, prisilno zbog represivnoga aparata, a vratili su me povjerenje i podrška građana davno prije nego što sam uopće razmišljao o povratku u politiku. Shvatio sam da je istinita ona “Ako se ne misliš baviti politikom, ona će se baviti tobom”.
Tko su vaši glasači?
Više od 8000 njih koji su nam dali povjerenje. To je šaroliko, slojevito građanstvo, idejno od lijevoga do desnoga centra, ali i krajnja ljevica jer su upravo u mojim mandatima socijalna politika, obrazovanje i otvaranje radnih mjesta bili u središtu. Većinom mladi i ljudi srednje dobi, ali je prevagnulo i to što su mi umirovljenici dali povjerenje. U tolikoj mjeri da moji protukandidati sada pokušavaju organizirati izlete umirovljenika u Trsat, što ja zovem političkim prijevozništvom.
Kažu neki da je kandidatura bila neka vrsta osvete svima koji su vas posljednjih godina gledali kao političkog mrtvaca.
Osveta se obično priprema i servira hladna, ovo su previše vruća vremena i teme da bih imao vremena i strpljenja planirati bilo kakve revanšističke postupke. U životu nisam nikome prijetio, nisam nikada čak nikoga poslao na disciplinski, kamoli otpustio, čak sam pomogao i svojim političkim protivnicima. Mene se nitko ne treba bojati, kao što se ja ne bojim drugih.
Rekli ste da ste bili žrtva raznih oblika pritisaka posljednjih godina. Tko vas je to pritiskao?
Gledajte, malo ljudi zna da su izvidi protiv mojih suradnika i mene započeli još 2008., tražilo se tisuće i tisuće dokumenata, obavljali su se razgovori, snimalo se, bilježilo, pratilo. Ništa nisu mogli pronaći, da bi 2011. došlo do uhićenja, no o tome još ne želim govoriti. Nakon toga su mi prijetili da se slučajno ne drznem kandidirati 2013., ali me jedna stranka stavila u anketu. Kada je anketa pokazala da bih pobijedio, ponovno sam uhićen. Sada su se ti pritisci i prijetnje pojačali, ne samo prema meni nego i prema ljudima s moje liste, buja verbalno nasilje, čak i fizičko, u noći kad smo se veselili rezultatima, izgrebeni su nam automobili. Moji protivnici najavljivali su cijelo vrijeme da će me ponovno uhititi, premda dobro znaju da je nakon presude Ustavnoga i Županijskoga suda u slučaju Bandić razlog ponavljanja djela odbačen kao razlog pritvaranja. Pišu se pisma tobožnjih zaposlenika grada, o tome se izvješćuju svi mediji, u gradu se šire tračevi da ću smijeniti cijeli niz dosadašnjih pročelnika, direktora i ravnatelja i namjestiti svoje.
Smatrate li da je vaših 41 posto osvojenih glasova neka vrsta političke abolicije?
U Hrvatskoj su iznimno zamagljeni i prepleteni pojmovi političke i krivične odgovornosti. Uostalom, u nekim presudama Ustavnoga suda se i mutatis mutandis navodi da se nije razlučila politička od kaznene krivnje. Tijela gonjenja često optužuju prenoseći matricu organizacije i djelovanja npr. DORH-a na sve službe, dakle postupa se kao da su službe piramidalno ustrojene i kao da je vrh piramide gradonačelnik, apsolutni i jedini vladar koji odlučuje i izvršava. Tome nije tako, gradonačelnici su bili primus inter pares, danas pak bez Gradskoga vijeća ne odlučuju ni o čemu. Svi se postupci pripisuju gradonačelniku, bez traženja stvarnih izvora odluka i njihovih pravnih dosega. Šteta postaje najčešće virtualna, što je također zaključio Vrhovni sud u slučaju Rončević. Protiv toga se najteže boriti jer uopće nije jasno u čemu je šteta i tko je stvarni uzročnik, dakle tko je imao vlast nad djelom koje je inkriminirano. Primjerice, Hrvatska danas ne može otplaćivati kredite i troškove autocesta. Je li to šteta? Hoćemo li zatvoriti cijelu Vladu i Sabor koji je donio odluku? Uostalom, projekti zbog kojih se mene optužuje nastavljeni su i nakon mene, i to tako da je upravo poslije napravljena šteta.
Tko je, gledamo li cijelu Hrvatsku, pobjednik na izborima – HDZ, SDP, HNS...?
Po našoj staroj navadi, svaki se izbori koriste da bi se svi osjetili i proglasili pobjednicima. Ne znam tko je pobijedio, ali mislim da je izgubila cijela Hrvatska. Prije svega, trebali smo ukinuti županije i smanjiti broj općina i gradova. Na kraju, narasle su ponovno tendencije prljavoga političkoga sukoba, razdora čak i na lokalnim razinama, koje je mnogo teže ublažiti i zacijeliti.
Izašli ste na izbore s nezavisnom listom. Kako gledate na nezavisnu scenu u hrvatskoj politici?
Pojava više nezavisnih lista i kandidata na lokalnoj razini ima ljekovite učinke i ublažava rastuće tendencije političke raspolućenosti, a s druge strane jamči da će se suzbiti partitokratski obrasci upravljanja javnim dobrom, korištenje samoupravnih ovlasti za kapilarno premrežavanje temeljnih političkih jedinica, od mjesnoga odbora do općina i gradova.